Blog u retrovizoru – 2008.

Ako je kraj jedne i početak druge godine prilika za “podvlačenje crte”, za rekapitulacije i planove, što očekivati od blogera nego – godišnji pregled postova. Lani je taj pregled bio kronološki, a ove godine razvrstavam postove po temama:

SoftBiz u praksi

Online marketing

Poslovni model

Domaće teme

Konferencije

Enterprise 2.0

SaaS, Cloud Computing

On Startups

Predviđanja i ostale teme

Hvala na čitanju i komentarima u prošloj godini i najbolje želje za Novu 2009. godinu!

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Što očekivati od poslovnih anđela?

Pokretanje mreže poslovnih anđela je dobra vijest za domaći IT.

Damir Sabol i Hrvoje Prpić prvi su od privatnih investitora probili led i objavili da žele ulagati u startup projekte. Radi se o ljudima koji su se dokazali u poduzetništvu (Sabol: Iskon, Prpić: HGspot), a koji sada traže nove prilike u novim, tek nastajućim tvrtkama. U osnovi, princip je jednostavan: poslovni anđeli nude vlastiti kapital i pomoć u razvoju tvrtki u zamjenu za udio u vlasništvu.

Iako članovi CRANE-a neće ulagati samo u IT startupe, pojava prvih poslovnih anđela i njihovo udruživanje zakuhat će neke bitne promjene u domaćem IT sektoru.

Zašto to očekujem?

Do sada je velika većina IT tvrtki u nas nastajala i rasla po jednom obrascu: na konzaltingu. Bile to usluge razvoja softvera, weba, sistemske integracije ili druge varijacije. Na (pred)ugovoru s jednim ili dva klijenta – nastajale su i nastaju IT firme. Za njih doslovno vrijedi pravilo “vrijeme je novac” jer izravno unovčuju svoje vrijeme i znanje, od onog trenutka kada potpišu ugovor s prvim klijentom. Te firme mogu biti “u plusu” već od prvog dana jer razvoj IT rješenja financira naručitelj.

Oni drugi, koji se odlučuju na razvoj proizvoda (ili web usluga) za šire tržište nemaju naručitelja, niti unaprijed potpisane ugovore s kupcima. Oni kreću u razvoj softvera bez ikakve garancije da će im se to ulaganje i vratiti. Ako se radi o iole ambicioznijem projektu, to je posao visokog rizika i taj rizik je mnoge nesuđene product startupe skrenuo u konzalting vode (gdje je, opet, zarada na uslugama i “rješenjima po mjeri” dovoljno jak razlog da se razvoj proizvoda ostavi za neka bolja vremena).

Ali što ako postoje investitori koji su spremni na sebe preuzeti dio tog rizika, uložiti vlastiti kapital, iskustvo i poslovne kontakte, a ne očekuju brzu zaradu od danas do sutra? Tada bi “startup koji obećava” imao riješeno početno financiranje, a to znači više vremena (i veće šanse) da ideje pretvori u IT proizvode i plasira ih na tržište. Za njih ona o vremenu i novcu postaje “novac je vrijeme“. I evo što se tada događa:

Prvo, prag rizika za product startupe postaje niži i više će se novih poduzetnika odlučivati na razvoj novih proizvoda.

Drugo, privatni investitori, poslovni anđeli – mada se ne ograničavaju na samo jedan tip projekata – više će biti zainteresirani za biznis koji ima veći izvozni potencijal. To su u SoftBizu svakako softverski proizvodi.

Treće, prve priče o uspjehu, čim se dogode, jako će odjeknuti u medijima – “da, to je moguće i isplati se!“. Tada će i sve više novih poduzetnika tražiti svoju šansu u razvoju proizvoda i web usluga za europsko i svjetsko tržište. Lančani efektzašto ne pokušati?” proširit će se i na one koji su se dotad držali samo utabanih staza.

Na drugoj strani, isti lančani efekt stvorit će konkurenciju i među investitorima. Više će privatnih investitora tražiti prilike za ulaganja kao poslovni anđeli (suprotno vjerovanjima, većina američkih poslovnih anđela nisu bogataši). A startupi će moći birati one koji im najviše odgovaraju – po uvjetima koje nude, a posebno po tome koliko iskustva imaju u konkretnom području kojim se taj startup bavi.

Sve će to mijenjati “krvnu sliku” domaćeg IT-a prema većoj produktizaciji i izvozu.

Evo i nekoliko preporuka u vezi s ovom temom:

Pročitajte i: Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja… | Jednostavni zadaci poput pisanja koda | Sedam mitova domaćeg IT-a

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

PRWeb – objave za medije

Danas smo u firmi pripremali objavu za medije; trebamo pustiti glas o novoj verziji DocPublishera. Za to koristimo dva online servisa – jedan za široku distribuciju press releasea (PRWeb) i drugi (Campaign Monitor) za slanje emaila manjem broju novinara koji prate naš segment IT-a. Kasnije ćemo još poslati posebne obavijesti na email adrese iz naše liste: resellerima, korisnicima i ostalima koji primaju naš newsletter. Svaka grupa iz naše liste dobiva drugačiju, prilagođenu poruku.

Prijavljujem se na PRWeb i vidim da imaju novi video: “PRWeb in plain English” – prepoznatljivi uradak kreativaca iz Common Crafta. Ti su ljudi smislili novu kategoriju demoa: objašnjavaju razne online servise, a da ne prikažu niti jedan ekran; koriste samo papiriće i crteže. Originalno, zabavno i većini ljudi se sviđa. Evo kako opisuju PRWeb:

PRWeb koristimo već pet godina. Postao nam je jedan od nezaobilaznih online servisa, dio standardne procedure kod izdavanja novih verzija proizvoda ili kad objavljujemo članke o iskustvima naših korisnika (case studies). Počeli smo najprije s njihovom besplatnom uslugom, a sada obično platimo između 100 i 200 dolara po objavi. Sadašnji raspon cijena je od 80 do 360 dolara za standardne pakete. Postoji i nekoliko dodatnih usluga – jedna od njih je i pomoć u sastavljanju press releasea – koje se posebno doplaćuju.

Nakon što je tekst pregledan i odobren, PRWeb ga šalje na adrese svojih pretplatnika. Vijesti preuzimaju news siteovi, među kojima i Yahoo! News i Google News. Nedugo zatim, naša objava je u indeksima svih glavnih tražilica na internetu.

Ovako izgleda naša vijest na Yahoo! News, pola sata nakon objave:

Yahoo! News

Detaljnije o objavama za medije:

Pročitajte i: Kada se isplati oglašavanje na internetu? | Gdje griješimo kod pozicioniranja u IT-u?

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

LivePerson i razgovorljivi Google

Što sve rade firme ne bi li na svoje web siteove, u svoje e-trgovine i virtualne urede dovele što više korisnika. I onda kad ih dovedu, ostave ih tamo potpuno same. Pa se ljudi sami snalaze – razgledavaju, neki naručuju, traže upute, ostavljaju poruke… A neki brzo odustanu od svega i odu. Kasnije će te iste firme opet dati sve od sebe da proniknu u razloge odustajanja. Analizirat će statistiku web sitea, slati emailove, nazivat će vas i telefonom ako imaju vaš broj, htjet će razgovarati.

A korisnici bi, mušičavi kakvi već jesu, htjeli razgovarati baš kad oni hoće. Recimo, dok su na siteu.

Zato sve više firmi uključuje online chat uslugu i click-to-call uslugu na web siteove. Vidim, sad se čak i s Googleom dade razgovarati. Kada sam se zadnji put logirao na Google AdWords, zapazio sam jedan novi link: “Ask a Specialist via Chat“. Znači, korisnici mogu napokon računati na podršku uživo, izravno jedan-na-jedan; pitati o svemu što ih muči i dobiti odgovore odmah? Hej, nije to mala stvar, pogotovo ako se zna da Googleova podrška do sada nije sezala puno dalje od “Contact us” web forme. Doduše, “podršku uživo” treba uzeti sa zrnom rezerve – upute prilično neodređeno kažu u koje vrijeme možemo računati na online podršku. Da vidimo: 24 x 7? 9 a.m. – 5 p.m.? A, ne – u Googleu tome prilaze puno ležernije: “If you don’t see the button, we’re not available to chat at that time.

Zanimljivo je da Google ne koristi vlastiti Google Talk za online chat s korisnicima. Koristi chat uslugu tvrtke LivePerson. I ne bi to ni bilo tako neobično – istu tu uslugu koristi puno malih i velikih firmi, uključujući i Microsoft i HP (a i mi smo među nekih 6000 tvrtki na njihovoj listi korisnika) – da Google jučer nije objavio vlastiti Google Talk chatback. Kažu, “Chat With Your Site’s Visitors Using Google Talk“, ali sami i dalje koriste LivePerson. Nisu ni oni veslo sisali, pa da koriste beta softver u poslovne svrhe! Eat your own dog food? Help yourself.

Mi smo na LivePerson prešli s jedne druge slične usluge prije otprilike dvije godine i prilično smo zadovoljni. Jedna od glavnih prednosti softvera je konzola koja nam omogućuje da uvijek pratimo “što se zbiva” na našem web siteu: koliko je trenutno posjetitelja, odakle dolaze, na kojoj je svaki od njih stranici i koje stranice je pregledavao tada, a koje u ranijim dolascima na site. Pogledajte kako to izgleda: Operator Console.

Najzanimljivije je pratiti one posjetitelje za koje znamo što traže čim su došli na site, prije nego su nas išta pitali. Zamislite to kao trgovinu u kojoj svakom kupcu iznad glave vidite oblačić (kao u stripu), a u oblačiću piše što to kupac traži. Takav “oblačić” postoji u LivePerson konzoli: ako nas je korisnik našao preko Googlea ili neke druge tražilice, ili našeg oglasa, tada na konzoli vidimo što korisnik traži. To su obično korisnici koje vrijedi pozvati na chat: “Dobar dan, vidim da tražite…”.

Istina, nekome će ići na živce nametljivi web prodavači, ali ako se dobro pogodi osoba, timing i nastup… možete podići stopu konverzije. Možete birati: pustiti da sami korisnici iniciraju chat, ili postaviti pravila kada će korisnik dobiti automatski poziv na chat (na primjer, ako se posjetitelj na određenoj stranici zadrži određeno vrijeme). Mene je baš jedan takav prodavač, koristeći LivePerson chat, uspio uvjeriti da uzmemo LivePerson pretplatu. I nisam požalio.

Zaista, zašto bi za nekoliko pitanja i odgovora trebalo proteći više sati ili dana, kada se sve može riješiti u par minuta kroz chat? Netko će reći, zašto korisnici ne nazovu telefonom ako im treba brz odgovor? Zato jer ne vole ni call centre sa snimljenim uputama (svi smo to probali: “hvala što ste nazvali… pritisnite 6… svi su operateri zauzeti“), a ne vole niti ostavljati poruke na voice mail – tu se ne očekuju brzi odgovori. Ali ako vide “I’m online. Chat Now.“, onda će utipkati svoje pitanje ili odabrati click-to-call. Brže ne može.

Neki to ne shvaćaju (TechCrunch: “Do you really want random people on the Web IMing you?“), a neki pričaju kako im se isplatilo. Ako mene pitate, vrijedi probati.

Pročitajte i: Startup dilema: Tko plaća web usluge? | Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja…

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

  

Digg za firme: do ideja zajedno

Kada neka firma želi glasno poručiti “mi slušamo glas korisnika”, teško da ima izravnijeg načina od ovog:

Firma postavi web site na kojem korisnici opisuju svoje želje i prijedloge (za razna unapređenja ili za nove proizvode i usluge), a drugi korisnici ih komentiraju i daju svoj glas za ili protiv, tako da prijedlozi s najviše glasova isplivaju na vrh, slično principu po kojem rade Digg i slični social siteovi. Radi se, dakle, o poznatoj ideji iz Web 2.0 svijeta koja se, ponešto prilagođena, probila i u poslovni svijet.

Koliko se to firmama isplati i koliko je korisnicima uopće stalo do toga? Jedno istraživanje kaže da bi više od dvije trećine mlađih ispitanika rado pomoglo “svojim” brandovima u osmišljavanju novih proizvoda i usluga.

Evo i primjera: Dell se među prvima odlučio pouzdati u kolektivnu inteligenciju svojih kupaca i postavio IdeaStorm, site na kojem se vidi “demokracija na djelu”. Tamo jedan od najpopularnijih prijedloga glasi “Preinstalled Software Must Be Optional” i do sada je dobio 56050 glasova i 136 komentara korisnika. Sad, u Dellu mogu poslušati ili ignorirati više nego jasne zahtjeve kupaca, ali definitivno više nitko ne može reći “nismo znali”. (Sadašnji status ovog zahtjeva je “djelomično implementirano”.)

dell_ideastorm.png

Istu web aplikaciju Dell je iskoristio i za interni site Dell EmployeeStorm, gdje 80 tisuća zaposlenih predlaže, diskutira i glasa za ideje za koje smatraju da bi unaprijedile poslovanje kompanije.

Odakle Dellu IdeaStorm? Ako na tom siteu pogledate desni rub stranice, uočit ćete logo Powered by Salesforce.com. Znači, pod Dellovim nazivom IdeaStorm krije se zapravo online usluga koju pruža vodeći SaaS providerSalesforce.com. Salesforce je, opet, najprije pokrenuo sličan site, IdeaExchange za sebe, kako bi filtrirao ideje za vlastite proizvode, a onda je ponudio Salesforce Ideas kao online uslugu drugim firmama. Logično, jer takva web aplikacija odlično nadopunjava njihov softver za upravljanje odnosima s kupcima (CRM).

Pa opet, niti Salesforce.com nije smislio i razvio tu web aplikaciju. Otkupio ju je (mada to nikad nije i službeno objavljeno) od jednog startupa, male tvrtke koja je taj softver razvila i tek počela nuditi kao online uslugu pod nazivom CrispyIdeas. Ta je tvrtka najprije krenula s uslugom CrispyNews (nešto kao “složi svoj Digg”), da bi zatim ugasila taj servis i nastavila s CrispyIdeas. Jedan od prvih korisnika bio je Salesforce.com i očito da im se taj proizvod jako svidio kad su se odlučili na otkup i rebranding.

Postoje, naravno, i druge tvrtke koje svoje slične “glasačke” siteove ne hostaju na Salesforce.com-u. Među njima su i Yahoo! Suggestions, WordPress IdeasIdeaJam.

IdeaJam je specifičan jer iako se site bavi idejama za IBM-ove Lotus proizvode, iza njega ne stoji IBM. Taj site je projekt neovisne tvrtke koja ga je razvila na Lotus Domino platformi i zapravo je ogledni primjer i dobra reklama za njihov proizvod (nude ga i kao SaaS i kao klasičnu licencu). IBM, čini se, nema ništa protiv ove ideje, ali je sigurno da IdeaJam ne može za IBM imati istu onu težinu koju za Dell ima vlastiti IdeaStorm.

Vlastiti site toga tipa je i obaveza za firmu koja stoji iza njega, da sve te ideje i prijedlozi korisnika neće ostati samo puste želje. Onim prijedlozima koji skupe najviše glasova firma bi trebala, ako ne udovoljiti, onda barem argumentirano odgovoriti.

Što zaključiti iz ovih primjera?

Prvo, očekujem da će se siteovi ovog tipa brzo širiti i prilagođavati raznim namjenama. Padaju mi na pamet, recimo, gradske vlasti ili političke stranke koje bi na ovaj način mogle osluškivati želje svojih birača: javne rasprave o prostornim planovima, trošenje proračunskog novca, gradnja sportskih dvorana, odijevanje političarki i političara… štošta bi se još našlo. A građanima bi priuštili da se zabavljaju glasanjem, i to ne samo u izbornim godinama.

Drugo, mnoge firme koje inače ne bi trznule ni na Digg ni na blogove, itekako će dobro prihvatiti slične ideje, samo ako su te ideje prilagođene poslovnom svijetu i prikladno upakirane. Pokažite nekom poslovnjaku Digg i reći će – zgodno, ali što ću s tim? Pokažite mu CrispyIdeas i reći će – dobra ideja, to nam treba! (Dok bi prosječni techie samo odmahnuo rukom – aha, nekakav Digg klon, ništa novo.)

To je detalj koji će sve više razlikovati Web 2.0 i Enterprise 2.0 proizvode i tvrtke.

Pročitajte i: Enterprise 2.0: prilika za novu podjelu karata | SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | Gdje griješimo kod pozicioniranja u IT-u?

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Slovački poučak o softveru

Što može mala softverska tvrtka bez većeg kapitala i bez jakih “strateških partnera”, prepuštena sama sebi?

Može, recimo, razviti softver koji je bolji od softvera velikih konkurenata, jer je malen i brz i ne gnjavi korisnike. Zatim, može dobiti dobre ocjene u stručnim člancima i pohvale korisnika, pa interes distributera… Može joj naprosto dobro krenuti. Na kraju, može joj se dogoditi i da se probije među najbrže rastuće privatne kompanije, s desecima milijuna dolara godišnjeg prihoda…

Ako vam sve ovo izgleda kao jedna od američkih priča iz Silicijske doline, na krivom ste tragu. Priča je počela u Bratislavi, a radi se o tvrtki ESET, poznatoj po antivirusnom softveru NOD32.

Slovački ESET, zapravo njegova američka filijala, dospio je među najbrže rastuće američke kompanije – na zadnjem popisu Inc. 500 drže 89. mjesto, a među softverskim kompanijama s toga popisa ulaze u prvih deset. Inače, Inc. 500 je popis na kojemu su mnogi kandidati za izlazak na američke burze (primjer: NetSuite, koji je nedavno uspješno proveo svoj IPO na njujorškoj burzi, bio je na 410. mjestu).

ESET je i u Slovačkoj najbrže rastuća tehnološka kompanija. U Slovačkoj im je i dalje sjedište i centar za razvoj proizvoda, dok iz američkog ureda vode prodaju i marketing. Danas je njihov NOD32 daleko najpoznatiji slovački informatički brand.

Zašto “poučak” u naslovu?

Zato jer slovački ESET, složit ćete se, nije okrznula niti konsolidacija tamošnjeg IT sektora, niti dolazak većih stranih kompanija, niti gužva na lokalnom i regionalnom tržištu. ESET se od početka bavio razvojem proizvoda za globalno tržište. Niti su ESET-u trebali jaki “strateški partneri”, niti bi, ruku na srce, ti “strateški partneri” znali što bi s firmom kao što je ESET na lokalnom tržištu.

Kada čujem da su nam domaće IT tvrtke presitne i razjedinjene da bi se oduprle ulasku stranih kompanija na domaće tržište i da će ih na stotine nestati kao što su nestajali mali kvartovski dućani pod naletom velikih trgovačkih lanaca – uvijek se pitam:

A što bi bilo kada bi developeri krenuli razvijati softver, onako kako to radi ESET?

Pročitajte i: Sedam mitova domaćeg IT-a | New York i Zagreb | Najbolje softverske tvrtke za koje (možda) još niste čuli

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Pogled unatrag – 2007.

Kako se 2007. bliži kraju, evo prilike za brzi pregled svega što se pisalo i čitalo na ovom blogu u ovoj godini.

2007-06

  • Ipak se kreće – Osvrt na neke događaje u domaćem SoftBizu u prvoj polovici godine. Bezrezervno optimistično i afirmativno, kako i priliči prvom postu.
  • Je li softver znanost ili biznis? – Unatoč milijardama eura za razvojne programe, u EU škripi u povezivanju znanosti i biznisa. Kao po najboljoj evropskoj tradiciji, i kod nas se nespretno i nesretno žonglira s nekim mjerama za (s)poticanje SoftBiz-a.

2007-07

2007-08

2007-09

2007-10

  • The name of the game: Online Office – Potvrđuju se nagađanja od prije dva mjeseca: u utrku za online office uključuje se i Adobe. Microsoft istog dana najavljuje Office Live Workspace.
  • Jeste li za DEMO? – Dok se u San Diegu u Kaliforniji održava DEMOfall 07, kod nas je objavljen poziv za slanje prijava na Vidi e-novation 2007. Može li Vidi e-novation postati domaći DEMO?
  • Sedam mitova domaćeg IT-a – Moj pogled na neke od najčešćih stereotipa kad je riječ o domaćoj IT branši i njezinim potencijalima.

2007-11

2007-12

Hvala svima koji su komentirali neke od ovih postova i nadam se da će vaših komentara u idućoj godini biti sve više. Ako imate pitanje ili prijedlog za neku novu temu, slobodno mi pošaljite na david.jakelic<at>gmail.com.

Na kraju, puno uspjeha vama koji ste u SoftBiz-u i puno sreće svima u Novoj 2008. godini!

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

SoftBiz u “ekonomiji znanja”

Ne znam kako vi, ali ja se ne bih mogao sjetiti političara u nas koji podcjenjuje važnost “ekonomije znanja”, ili “gospodarstva temeljenog na znanju”. Dapače, valjda je to jedina stvar oko koje se svi slažu kad ih se pita o našim razvojnim šansama i prioritetima.

Zato država potiče poduzetnike da ulažu u edukaciju.

Na primjer, firma pošalje pet developera na, recimo, Microsoft TechEd konferenciju, plati kotizacije, dnevnice, avionske karte i hotel. Kad na kraju godine obračunava porez, firma umanji osnovicu za taj trošak i tako se država odrekne dijela poreza. U Hrvatskoj je već godinama tako i poduzetnik se lako navikne (hoće on kad je njemu u korist!), pače postane mu to nekako i normalno, kao da se oduvijek tako radilo.

I onda ovih dana čujem – izglasan je novi zakon koji je, kažu, “važan korak ka ostvarenju društva znanja”. Kao, sve ono dosad je mačji kašalj prema ovome novom. Čitam taj Zakon o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu. Koliko ja shvaćam, to su one stare mjere prešle iz jednog u drugi zakon, dobile novi naziv. Rekli bi neki – rebranding. To je u redu ako smo se tako uskladili s EU. Vidim i da su poticaji nešto skresani. Ma i to je u redu, ako smo se tako uskladili s EU. Nego, samo mi nije posve jasno može li se sada ona konferencija knjižiti kao “opća” ili “posebna izobrazba”. I može li se uopće više knjižiti kao olakšica, jer ipak “ne omogućuje stjecanje kvalifikacija”, barem ne izravno.

Kako god bilo, vidim da će se neki morati dobro oznojiti objašnjavajući se s poreznim inspektorima oko toga što je TechEd i gdje se to knjiži.

E, zato bismo svakako trebali znati gdje se knjiži istraživanje i razvoj (R&D). R&D je osnova za stvaranje novih inovativnih proizvoda, a oni su, je li, preduvjet za rast izvoza i razvoj – znate već – “gospodarstva temeljenog na znanju”. Ne trebam niti spominjati što R&D znači u SoftBiz-u.

Zato država potiče poduzetnike da ulažu u istraživanje i razvoj.

Već je godinama tako, znamo što sve spada u R&D, čak je i softver bio posebno preciziran u pravilniku, nema više objašnjavanja s Poreznom upravom… Sve do ove godine. Što se dogodilo: trebalo se uskladiti s EU i odoše propisi o R&D iz jednog u drugi zakon, iz poreznog zakona u Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ne bi čovjek vjerovao gdje se sve porezni propisi kriju!). A ona pravila o tretmanu softvera padnu tako u vodu i nestanu netragom.

Da sada uzmete Zakon, nova pravila koja ga pojašnjavaju i tri savjetnika – nećete znati što će vam poreznici priznati kao R&D u softveru. Što smo znali do ove godine, više ne vrijedi. Bojim se da će opet mnogi poduzetnik strpljivo objašnjavati sve aktivnosti u procesu razvoja softvera svom poreznom inspektoru. Ili će, poznavajući svoga inspektora, unaprijed odustati i od objašnjavanja i od poticaja.

A što bi zapravo trebalo napraviti da sve ipak ne završi tako?

Treba krenuti od preporuke Nacionalnog vijeća za konkurentnost o poticanju bržeg razvoja ICT industrije, između ostalog i na način da se “ujednače porezni i poticajni uvjeti za razvoj softvera s onim za istraživanje i razvoj“. Ministarstvo gospodarstva, zajedno s Ministarstvom znanosti treba izraditi pravilnik s detaljnim kriterijima i postupkom prijave. U tome im može pomoći ICT udruga HUP-a i drugi iz domaće IT zajednice. Na kraju, Ministarstvo gospodarstva treba sastaviti i objaviti na webu check-liste i obrasce za prijavu.

To bi bio dobar početak. Slično bi trebalo napraviti i za neke druge propise koji se još uvijek različito tumače i primjenjuju. 

Što, ne vjerujete da će se to i napraviti? A vjerujete u “ekonomiju znanja”?

Pročitajte i: Ipak se kreće | Je li softver znanost ili biznis? | Da su Larry i Sergey osnovali Google u Hrvatskoj… | New York i Zagreb | Poredak 64 zemlje na tablici IT konkurentnosti

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Najbolje softverske tvrtke za koje (možda) još niste čuli

Jeste li ikad čuli za Turning Technologies?

Niste? Eto, i ja sam kao i vi čuo za desetke, čak stotine softverskih i Web startupa, ali ne i za Turning Technologies, sve donedavno. Ruku na srce, i nema nekog razloga da ih čovjek zapazi kad se ta ekipa iz Youngstowna, Ohio, ne bavi ničim što bi bilo posebno cool u današnje vrijeme. Njihov glavni proizvod je “tek” nekakav dodatak za PowerPoint, “obični add-on” koji uz još malo hardvera čini PowerPoint prezentacije manje dosadnima. Slušatelje motivira da aktivno sudjeluju, glasaju ili testiraju svoje znanje. Nešto kao “pitaj publiku” u Milijunašu, ili kao elektroničko glasanje u parlamentu.

Zašto ih onda spominjem? Zato jer je “taj i takav” Turning Technologies najbrže rastuća privatna softverska firma u SAD-u.

Nećete ih naći na TechCrunchu, Web site im nije ni među petsto tisuća najpopularnijih, a koliko vidim, ne pišu niti blog. Tek, prihodi im stalno rastu: od pola milijuna prije četiri godine do današnjih 20 milijuna dolara. (Znate kako se kaže: milijun tu, milijun tamo – i ne moraš niti stavljati AdSense reklame na site!)

Hoću reći, SoftBiz je puno širi nego što se čini dok samo pratite novosti o mega-kompanijama ili novim fancy startupima. Ako mene pitate, više vrijedi prostudirati priču o Turning Technologies (i o drugim manjim, a uspješnim tvrtkama) nego o bilo kome od softverskih divova. Kada tražim takve priče, ili me naprosto zanima kako tko stoji u SoftBizu, manje se oslanjam na Alexu, Compete ili PageRank, a više na ove top-liste: 

  • Inc. 5000 – Software
    Magazin Inc. već 26 godina objavljuje Inc.500 – popis najbrže rastućih privatnih (dakle, onih koje ne kotiraju na burzi) tvrtki u SAD-u. Sada su taj popis proširili na 5000 firmi. Pravila su jednostavna: firme se rangiraju prema rastu prihoda u zadnje četiri godine. Za svaku tvrtku navodi se prihod u prošloj godini, rast prihoda, broj zaposlenih i kratki opis: What it does, Why it’s growing. Osim u popisu Industry: Software, softveraše ćete naći i u Industry – Security.
     
  • The Software 500
    Ovo je lista koju volim pregledavati od 500-og mjesta prema prvom. Iako ova lista nije kompletna, jer se firme prijavljuju same, ipak je zanimljiv izvor informacija: od ukupnog prihoda, preko prihoda od softvera, udjela usluga, i broja zaposlenih, pa do troškova za istraživanje i razvoj (R&D).
     
  • CRN: 50 Emerging Vendors You Should Know
    Tvrtke s ovog popisa atraktivne su za distributere, VAR-ove i sistem-integratore. Ako se zna da bez takve obostrane “privlačnosti” nema uspostavljanja prodajnih kanala, za očekivati je da će se baš ovim firmama ubrzo otvoriti mnoga vrata kod većih klijenata. Proširena lista se može pregledavati po sektorima (software, security, services, ostalo), a uz svaku tvrtku stoji opis linije proizvoda.

Pročešljajte ove popise i saznajte kako ide firmama iz vašeg segmenta SoftBiza. Više o onima iz novog vala, koje bi se tek trebale naći na ovakvim listama, pročitajte u “Kako se investira u Web 2.0?“.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

hr.digg|glas

Novi Word ili Buzzword?

Kada je Microsoft Word postao najpopularniji program za obradu teksta na Windowsima, izgurao je s prve pozicije WordPerfect, program koji je bio vodeći text processor u eri DOS-a. WordPerfect je prije toga istisnuo svoga prethodnika zvanog WordStar. A WordStar je, opet, bio zvijezda u vrijeme CP/M-a.

Očito je, svaki put je uspon nove platforme značio i smjenu na vrhu liste programa za obradu teksta. Još se nije dogodilo da je najpopularniji text processor na nekoj platformi ostao lider i na novoj platformi. Iako se svaki od njih pokušavao prilagoditi, bilo je to manje ili više neuspješno.

Ako je web postao nova platforma, je li onda vrijeme i za “novi Word”?

U startupu Virtual Ubiquity vjeruju da jest. Svoj proizvod Buzzword promoviraju kao “prvi pravi program za obradu teksta na webu”. Buzzword je Flash aplikacija koja može raditi online i offline, zahvaljujući Adobe Integrated Runtimeu (AIR, ranije Apollo).

Buzzword je punokrvna RIA aplikacija (Rich Internet Application). To znači da je u izgledu i funkcionalnosti, posebno u pogledu uređivanja dokumenata za ispis, usporediv s desktop aplikacijama. To je razina koju današnje web aplikacije, kao što su Google Docs ili Zoho Writer, teško mogu dostići zbog ograničenja HTML-a.

Buzzword svakako vrijedi vidjeti i isprobati. Evo nekoliko screenshotova:

Kada netko isproba Buzzword, ili barem pogleda ovaj osmominutni demo, teško da može povjerovati da će baš Google Docs postati “novi Word”. Ja ovaj tekst pišem u Google Docs, ali svejedno nemam namjeru koristiti ih za, recimo, poslovne dopise. Dok bi softver kao što je Buzzword itekako mogao poslužiti u oba slučaja.

RIA i Buzzword su dobar temelj za razne špekulacije. Siguran sam da i vama neke padaju na pamet, pa probajmo zajedno…

Hoće li i kada Microsoft razviti Office na Silverlightu?
Što god u Microsoftu govorili, uvjeren sam da već sad u Redmondu slažu dijelove novog “Office Live” na Silverlightu. I čekaju pravo vrijeme za objavu, nadajući se da ono nikad neće doći. Ako požure, konkurirat će sami sebi i riskirati pad prihoda od licenci Officea. A ako zakasne… U tom slučaju MS Office ne bi preživio “smjenu platforme”. Zato će Microsoft pokušati naći “treći put” koji se zove “Software + Services“, što znači da će nam ponuditi kompromise. Na primjer, standardni Office na desktopu i online uslugu SharePoint Live.

Što ako Adobe kupi Buzzword?
Adobe je već stavio “sa strane” sto milijuna dolara za ulaganje u tvrtke koje će razvijati proizvode na Adobe platformi – Flash, Flex, AIR. (Slično radi i Google; pročitajte u “Google financira developere“.) Dio tog novca Adobe je već uložio u tvrtku koja razvija Buzzword. Ako odluče ući na tržište “online Officea”, kupnja Buzzworda bila bi logičan korak. Adobe bi u tom slučaju prisilio i Microsoft da mijenja svoju taktiku odugovlačenja, a Google Docs bi ostao Beta ili bi se morao bitno promijeniti. Ono što je zasad jedino sigurno, to je da online Photoshop stiže iz Adobea već za koji mjesec.  

hr.digg|glas

Poredak 64 zemlje na tablici IT konkurentnosti

Britanski The Economist, preciznije njegov analitički odjel, objavio je studiju u kojoj rangira 64 zemlje prema IT konkurentnosti. Prema toj studiji, najbolje okruženje za razvoj IT industrije nude SAD, Japan i Južna Koreja.

Od prvih 20 zemalja, 11 su zapadnoeuropske zemlje.  Na 27. mjestu je Slovenija. 29. je Češka, 31. Slovačka. 40. Rumunjska, 42. Bugarska, 46. Indija, 48. Rusija, 49. Kina. Na zadnjem, 64. mjestu je Iran.

Na tablici nema Hrvatske, niti drugih zemalja Jugoistočne Europe izvan EU.

Što znači pozicija na tablici i broj bodova? Pozicija nije pokazatelj trenutne snage IT sektora određene zemlje, nego procjena uvjeta u kojima IT tvrtke posluju, odnosno pokazatelj koliko je neka zemlja plodno tlo za rast IT industrije.

Za ocjenjivanje je odabrano 25 indikatora, razvrstanih u sljedeća područja:

  • Ukupno poslovno okruženje (važnost: 0.10)
  • IT infrastruktura (0.20)
  • Ljudski kapital (0.20)
  • Pravni sustav, posebno zaštita intelektualnog vlasništva (0.10)
  • Okruženje pogodno za istraživanje i razvoj (R&D) (0.25)
  • Potpora razvoju IT industrije (0.15)

Evo nekoliko naglasaka iz studije:

  • Najveću važnost (25%) u ocjenjivanju ima područje istraživanja i razvoja (R&D). Indikatori za R&D okruženje u nekoj zemlji su ukupna javna i privatna ulaganja u istraživanje i razvoj, broj patenata, te prihodi od rojaliteta i licenci, u odnosu na broj stanovnika.
  • Većina zemalja ima onoliko snažnu IT industriju koliko su pogodni uvjeti za njen razvoj. Iznimke su Indija i Kina, uz još nekoliko zemalja, koje su razvile snažnu IT industriju najviše zahvaljujući niskoj cijeni rada i broju stručnjaka. S porastom plaća i drugih troškova, što se sada događa posebno u Indiji (do te mjere da neke indijske tvrtke već traže stručnjake izvan Indije jer su im domaći postali preskupi), ove će zemlje morati ubrzano razvijati i ostala područja da bi održale postojeću konkurentnost.
  • Uloga države: naglašava se da država treba naći ravnotežu između poticanja i nemiješanja, svakako pazeći da ne dođe u situaciju da bira favorite. Kao dobar primjer poticanja navodi se praksa u SAD-u gdje se, kao prvo, kod nabave za potrebe države određeni dio budžeta mora utrošiti na male domaće IT tvrtke (“kupujmo američko“; “male” znači do 500 zaposlenih) i drugo, kreditira razvoj tehnoloških startupa (donekle slično našem BICRO-u).
  • Male države također mogu razviti snažan IT sektor. Njihov uspjeh ovisit će prije svega o talentu i stručnosti ljudi, kao i o sposobnosti da se nametnu u specifičnim nišama, na globalnom tržištu. 

Na kraju, treba primijetiti da se preporuke iz ove studije u dobroj mjeri podudaraju sa šest preporuka koje je već ranije objavilo hrvatsko Nacionalno vijeće za konkurentnost. 

Cijelu studiju možete preuzeti ovdje: PDF

Vezani članci:

hr.digg|glas