Kratki vodič za dobivanje državnih poticaja

Trebate poticaj?Trebate poticaj? – pitanje je iz oglasa za dodjelu sredstava “poduzetnicima i onima koji to žele postati”. Vjerojatno ste već vidjeli oglase u novinama gdje mladić s torbom sjedi umoran i bezvoljan, dok mu sa strane stiže nenadani “poticaj” u vidu kante s vodom kojom će ga netko zaliti. I što vam prvo pada na pamet, što se tu dalje događa? Mladić se trgne, osokoli i krene dalje? Ili pokislo zaključi da hladni tuševi i nisu neki poticaj?

Prijavite se i sudjelujte! Iskoristite sredstva namijenjena vama!” – poziva Ministarstvo. Radi se o ukupno 260 milijuna kuna koje je država izdvojila za potporu razvoju poduzetništva. Potiču se inovacije i razvoj novih proizvoda, tehnološki razvoj, marketing, izvoz, edukacija, udruživanje i ukupna konkurentnost malih firmi. Naglasak je, kažu, “na sektorima sa značajnijim potencijalom rasta.

Zamislimo sad da se taj mladić iz oglasa bavi razvojem softvera. Mogu li se i kako softverske tvrtke uklopiti u neki od projekata za razvoj poduzetništva? Evo nekoliko činjenica, nabrojit ću ih kroz pitanja i odgovore, a komentare prepuštam vama.

Na koji od projekata se prijaviti? “Inovacije i novi proizvodi” zvuči kao logičan izbor za softverske tvrtke.

Da, softver je moguće prijaviti za dodjelu sredstava iz tog projekta, ali samo ako imate registriran patent, trademark ili industrijski dizajn (5 bodova) ili barem podnesenu prijavu (1 bod).

Problem je što softver ne možete patentirati (softver se kod nas kao i u većini drugih zemalja štiti isključivo copyrightom), a od trademarka je danas često važnija (i daleko brža) registracija internetske domene. Na žalost softveraša, copyright i domena donose – nula bodova. Tako softver u pravilu ispada već u prvom krugu u projektu koji “potiče istraživanje, razvoj i inovacije”.

Postoji li neki drugi projekt koji nema takve uvjete?

I projekt “Jačanje konkurentnosti malog gospodarstva” nudi poticaje za razvoj novih proizvoda. Sufinanciraju se troškovi testiranja, ispitivanja i izrade prototipa, ali samo ako za te usluge angažirate druge firme ili konzultante.

A što ako firma samostalno razvija softver za tržište?

Ne sufinanciraju se troškovi razvoja “u kući”. Priznaju se samo troškovi koji nastaju kada drugim firmama plaćate usluge razvoja. Drugim riječima, država bi vam mogla financijski pomoći ako angažirate razvojne inženjere iz Bangalorea u Indiji, ali ne i ako oformite vlastiti razvojni tim.

Pomoć se ipak može očekivati kod troškova stručnog osposobljavanja (tečajevi, seminari), te kod uvođenja novih tehnologija. Ovo drugo znači da će se softverskim firmama sufinancirati nabava opreme i razvojnih alata (hardvera i softvera koji se koristi u razvoju). Dok je za većinu proizvodnih djelatnosti nabava strojeva i opreme najveća stavka, za razvoj softvera ona je minorna, pogotovo danas.

Kako se potiče marketing?

Država sufinancira izradu reklamnih materijala, dizajn, kreiranje brenda i istraživanje tržišta. Opet, pod uvjetom da su sve to usluge koje odrađuju druge firme – dizajneri, konzultanti, agencije. Uz to, pokriva se i dio troškova nastupa na sajmovima. Oglašavanje i ostali oblici promocije se ne sufinanciraju.

Kakvi su poticaji za one koji izvoze ili namjeravaju izvoziti?

Posebno se potiče promocija na inozemnim tržištima, ali samo u vidu nastupa na sajmovima i izložbama. Drugi oblici promocije u inozemstvu se ne potiču, pa tako niti danas sve važniji različiti oblici internetskog marketinga.

Oni koji tek počinju ili planiraju izvoziti imaju prednost kod dodjele sredstava po bilo kojem od projekata poticaja. Uvjet je da prođu “Export Fit Check” i dobiju preporuku Ministarstva kao potencijalni izvoznici. Naravno, trebaju zadovoljiti i sve kriterije konkretnog projekta na koji se prijavljuju.

Postoje li još kakve specifičnosti za softverske tvrtke?

Nigdje se takve specifičnosti ne spominju. Ali je lako uočiti da neki od kriterija po kojima se tvrtke boduju odgovaraju “materijalnoj proizvodnji”, a teško i proizvodnji softvera. Posjedovanje ISO certifikata – 0 bodova; znak “Hrvatska kvaliteta” – 0 bodova; plan zbrinjavanja otpada – 0 bodova… (Kada i zašto ISO certifikati imaju smisla u IT-u pitanje je za poseban članak.) Ako se tu bodovi jednostavno zbrajaju, onda je to zbrajanje krušaka i jabuka. Tada softverske tvrtke teško da mogu biti visoko rangirane, ni blizu onima iz “materijalne proizvodnje”.

Ostali projekti – Klasteri, Poduzetništvo žena i ciljnih skupina i drugi – mogu biti interesantni poduzetnicima bez obzira na djelatnost.

Zaključak

Jedan vrlo uspješni IT poduzetnik i kolega čije mišljenje jako cijenim obično voli reći da ga “poticaji” podsjećaju na priču o poljoprivredi, te da IT-u ne mogu puno pomoći ovakvi potezi države.

Ja bih ipak rekao da je posao države da osigura uvjete poslovanja koji su barem približni onima u zamljama s kojima se želimo uspoređivati. Ovakvi poticaji su jedna od tih mjera (nisu jedina niti najvažnija). Problem s njima je što polaze od nekih pretpostavki koje “drže vodu” za one koji se bave “materijalnom proizvodnjom”, ali ne uvijek najbolje i za IT tvrtke i općenito za “ekonomiju zasnovanu na znanju”.

A zaključiti da se specifičnosti IT-a ne trebaju posebno razmatrati jer se “ne mogu predvidjeti specifičnosti baš svake djelatnosti” nije najsretniji stav u današnje vrijeme.

Kao što su se prije dvije godine softverske tvrtke uspjele izboriti da uopće uđu u krug onih koji se mogu natjecati za poticaje (da podsjetim: tada je isto Ministarstvo odbijalo softveraše uz obrazloženje da “nisu materijalna proizvodnja“), tako sad preostaje da se shvate i uvaže razlike između “materijalne” i “nematerijalne proizvodnje”.

Pročitajte i: Poredak 64 zemlje na tablici IT konkurentnosti

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

5 Responses to Kratki vodič za dobivanje državnih poticaja

  1. Moj savjet je kao i uvijek: zanemarite državne poticaje. Ukoliko imate proizvod koji je iole konkurentan na svjetskom tržištu ne bi vam trebalo biti teško naći strateškog investitora (angela ili VC).

  2. Bez!Komentara kaže:

    Lik s reklame je išao sa mnom u osnovnu i činio se tada poduzetnim… ali ne znam šta sad radi… :-))

  3. Uz to da se slažem sa svime gore navedenim, na kraju će ti poticaji ionako biti dodijeljeni onome tko je više sposoban doći do nekoga tko ga može preporučiti ili s kim je pojeo više kg janjetine u nekom restaurantu. Imnsho, treba se uzdat isključivo u se i u svoje kljuse.

  4. Alois kaže:

    projekt “Jačanje konkurentnosti malog gospodarstva” nudi poticaje za razvoj novih proizvoda. Sufinanciraju se troškovi testiranja, ispitivanja i izrade prototipa, ali samo ako za te usluge angažirate druge firme ili konzultante.

    Najcecesce su ti konziltanti iz ministarstva.Od dobivenih sredstava uzimaju postotak za svoje konzultantske usluge ,a u ministarstvu već dobivaju svoj dohodak.Siva ekonomija.Zacaran krug.
    No i kad dobijete poticaj, nikad nije u maximalnom iznosu.
    Zasto?. Fond koji imaju na raspolaganju podjele s brojem upita i svakom tko zadovoljava kriterije podjele 10-20 % od maksimalne trazene svote.
    Tako se nitko ne buni(poklonjenom konju ne gledaj u zube).Tim poticajem na kraju korisnik ne moze nista napraviti i bolje je da ga ne uzme.
    Dakle, samo farbanje ociju, a efekt “0”
    Najcesce se taj novac ponovo slijeva u drzavne strukture ili ljude koji tamo rade, te im je to dodatna zarada.
    Kako sam proizvodjac u Hrvatskoj (cista ludost) i izvoznik,volio bi da je to puno drugacije.Na kraju cu morati poceti trgovati.

  5. brajina kaže:

    zna iko zasto ne isplacuju poticaj

%d bloggers like this: