Tko može iskoristiti krizu u IT-u?

Prvi put u skoro 34 godine Microsoft otpušta 5000 zaposlenih. Intel najavljuje 6000 otkaza. SAP 3000. Još se ne zna koliko će duboko zarezati IBM, ali i tamo su već krenuli s masovnim otpuštanjima i spominju se prilično velike brojke.

Nitko nije dovoljno velik, ali ni dovoljno malen, niti je dovoljno daleko od epicentra potresa, a da mu se makar ne zatrese tlo pod nogama u ovoj godini (ili godinama?) krize.

Sjećam se kako se u vremenu dot-com sloma i krize u IT-u dosta malih zdravih softverskih firmi nadalo da će proći neokrznute, jer nisu bile umjetno napuhane, imale su ozbiljne proizvode i stabilnu prodaju. Naša je firma u to vrijeme tek počinjala s prodajom softvera putem interneta. Mislili smo kako smo od svega toga dovoljno daleko i da smo dovoljno mali, a da su naše cijene, pogotovo tadašnje, “kikiriki” za firme kojima smo ih prodavali.

Krivo smo mislili.

Kada se u firmama režu troškovi i stanjuju budžeti za IT, tada se to radi od vrha do dna, od prisilne štednje na velikim projektima pa do limita na pojedinačnim company karticama.

Još gore, kada biznis ne zna što mu nosi sutra – a tako je u svakoj krizi kojoj se ne nazire kraj – tada se IT projekti stavljaju na led “do daljnjega”. Odgađaju se za bolja vremena. Pa tko ih dočeka.

Tako je i sada. Javlja nam se jučer čovjek koji je za jednu američku kartičarsku kuću, jednu od tri najveće, trebao voditi nekakav IT projekt. Kaže, projekt je zamrznut, a njega više nećemo naći na istoj adresi i broju telefona. Tu se više ne trebamo truditi oko prodaje. I na drugim mjestima slična situacija: kupci žele stati na loptu.

Analitičari bi rekli da će firme pokušati “preraspodijeliti sredstva” za IT. To znači da će se svaki dolar ili euro dvaput okrenuti i platiti samo ono bez čega se zaista ne može. Dosta će ugovora o održavanju, potpisanih u dobrim vremenima, doći pod povećalo. Nove će se nabave puno strože dijeliti na “must have” (kupiti, ali sada uz dobar popust!) i “nice to have” (zgodno, ali ne kupovati do daljnjega).

Tko će kako proći u toj “preraspodjeli sredstava” u IT-u, a posebno u softveru?

Dvije vrste firmi se nadaju da bi im ova kriza mogla biti dobra prilika: prve su open source software (OSS) firme, a druge SaaS (software as a service) i cloud computing firme.

Zbog štednje će se mnogi okrenuti open source softveru. To je svakako dobra vijest za OSS firme kojima je ovo prilika za veće širenje među poslovnim korisnicima. Loša vijest je što će se – opet zbog štednje – teže nego dosad naplaćivati support, consulting, dual licenses – sve ono od čega OSS firme žive. Na dulji rok, OSS firme koje danas besplatnim softverom zauzmu pozicije mogle bi itekako profitirati u vremenu novoga uzleta. Ali samo ako uspiju dovoljno dugo raditi u “režimu niske potrošnje”. Ako ne – bit će lake mete za preuzimanje.

Sve OSS firme smišljat će nove načine kako više zaraditi ne samo kroz usluge (support, consulting), nego i naplatom licenci – kroz komercijalne “ispeglane” verzije softvera ili kroz različite “premium” dodatke zatvorenog koda.

Na štednju u IT-u računaju i SaaS firme (software as a service). IDC očekuje da će u 2009. godini SaaS tržište rasti preko 40%, unatoč ekonomskoj krizi.

Za tvrtke pritisnute štednjom primamljivo zvuči ideja da ne instaliraju softver na vlastitim serverima, nego da plaćaju mjesečnu ili godišnju pretplatu na online aplikacije. Lakše je kad znate (ili samo mislite) da se niste vezali na dugi rok, a niti ste potrošili išta unaprijed. Privlačna je i ideja o rezanju troškova za servere, instalacije, nadzor i administraciju internog IT-a.

I još nešto pomaže tihom ulasku SaaS aplikacija u firme: takve se aplikacije počinju koristiti i bez znanja IT odjela, a negdje tek uz prešutno odobravanje “nadležnih” iz IT-a. Zato SaaS softver često neće niti biti stavka u IT budžetu firme, mada ga neki odjeli te iste firme već poodavno koriste i uredno plaćaju! SaaS zaobilazi ograničenja i proceduru nabave softvera u firmama (na što se već ježi svaki pravi IT direktor), pa u ovim kriznim vremenima lakše dolazi do kupaca.

Osim open source i SaaS firmi, šansu imaju i svi oni koji uspiju kupce uvjeriti da im svojim softverom donose brzu uštedu. Priliku imaju i sva IT rješenja koja će poboljšati nadzor nad upravljanjem firmama. Zato će se u IT krugovima više nego dosad pričati o GRC rješenjima. Za velike firme to će biti “must have“.

Pročitajte i: SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | IDC: Predviđanja za 2009.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

9 Responses to Tko može iskoristiti krizu u IT-u?

  1. Toni Anicic kaže:

    Jako dobar tekst, odredene stvari u njemu su mi dale malo vise nade i vjere u odredeni projekt koji me slijedi ove godine :)

  2. Hvala, Toni. Puno sreće u projektu i javi kako ide!

  3. Ivica Kartelo kaže:

    Logično mi izgleda da će i obrazovne ustanove rasti 40% u ovoj krizi, pa tako i moja. Dok nam je prihod od Google AdSensa pao 75% od studenog lani, prihod od naseg redovnog poslovanja, obrazovanja, je toliko porastao u istom vremenu, pa sam ovu godinu proglasio renesansom e-ucenja.
    Juce na zalost, a danas srecom, prihod od AdSense nam nista ne znaci, a zamislite kako je Googleu kojem je to jedini prihod. Zato firme moraju mijenjati fokuse, i na vrijeme krenuti prema SaaS i Cloud computing. Sve koje su zakasnile, a to su sigurno WindowsLive i Google socijalni alati, otpustaju ljude. Jel’ tko cuo da Facebook otpusta? Ja nisam. Facebook zapošljava. Ali mora imati na umu i Facebook da je sljedeća kriza njegova i vec danas tražiti novu metu, sto i cini: enterprise. A ta meta traži danas slamku spasa. Nekad je to bio Microsoft. Tko će danas biti? Možda se i SME pruža šansa? Business je mrtav. Živio business.

  4. Toni Anicic kaže:

    @ Ivica: Ne znam baš da bi ja otpisao servise koji se baziraju na prodaji oglasnog prostora (pa i one vece koji se baziraju na preprodaji). Oni medu njima koji prezive krizu ce na kraju izaci puno bogatiji nego sto su bili prije krize sa puno vecim udjelom u trzistu jer im je veci dio konkurencije otpao. Gotovo kao prirodna selekcija :)

  5. Frane kaže:

    Odlican post.
    Znam neke ljude na koje je ova kriza stvarno utjecala i stvarno ce se osjetiti i u najmanjim firmama i na malim projektima. Sve se stavlja na cekanje a samo must have projekti idu naprijed.
    Za moju firmu ne mogu reci jeli osjeca probleme uzrokovane krizom. Firma je izdala novu major verziju softwera taman u vrijeme krize. Nama za sada ide dobro i bolje nego sto smo planirali a tko zna kako bi nam bilo da nije bilo krize. Mozda bi odmah skocili u nebesa ;)
    Mislim da imamo i prednost sto od GRC rjesenja imamo ono jedno slovo, C – Compliance. Vrijeme ce pokazati ali cu sigurno obavijestiti kako nam ide…

  6. Ivica Kartelo kaže:

    Toni, ne otpisujem ja ni Google ni Microsoft, nego im zamjeram sto su zakasnili u izgradnji socijalnih mreza, pa sad na tom polju grade blijede kopije Facebooka.
    Oglasi su vjecni, samo je pitanje tko ce ih placati direktno, a tko indirektno. Ja vidim izrastanje novih firmi koje bi kreirale usluge oglasavanja za ciljane skupine unutar socijalnih mreza, oko blogova i ostalih Web 2.0 struktura, ali i ciljanje na trazilice, do razine pojedinca, oslovljavanjem tog pojedinca imenom i prezimenom, kao sto od pamtivijeka cine e-trgovine. Takve usluge bi gledale na cijeli Web kao na jednu e-trgovinu, a na svakog pojedinca kao na posjetitelja i kupca te jedinstvene e-trgovine. Granice privatnosti se povlace, ali samo na prave kontakte oko zajednickih interesa. Marketari nam moraju dovesti kupca i naplatiti se tek nakon obavljene transakcije, ali i biti suodgovorni i tijekom jamstvenog roka. Marketari moraju postati dragocijeni informatori, konzultanti, ucitelji, lideri koji zive od realizirane transakcije, a ne od iluzije. Ako zele raditi za SME, moraju biti kokosi, a ne pjetlovi. Male firme imaju malo kuna i zato zele te kune dati tek kad zarade nove kune, a ne prije. Placanje po kliku se pokazalo nedovoljno ucinkovito. Pobjedit ce placanje po realizaciji. Tradicionalno oglasavanje, pa i ovo na klik je vise ulog u “kocku” nego u novi marketing, ma koliko se mi trudili. Marketari moraju postaviti sebi novi cilj, a to je “prodati”, a ne kao do sad “oglasavati”.

  7. Ivica Kartelo kaže:

    I ja kao ucitelj sam pomakao svoj cilj s “poduciti ucenika” na “zaposliti ucenika”. Tako sam pomakao granice svoje odgovornosti od “steci uvjerenje” do “steci zaposlenje” i te nove granice postaju dio ugovora izmedju mene ucitelja i mojih ucenika.
    Da bi ostvario takve ciljeve ponovo sam se vratio u razred, ovaj put u virtualni razred i u realnom vremenu “licem u lice” pomogao uceniku na putu do osvajanja poslova.
    Do sad smo se i ja ucitelj i moji ucenici oslanjali samo na moj LMS, a danas se oslanjamo na cijeli Web, plus virtualni razred. LMS je značilo pretvaranje klasične razredne nastave, dakle usluge, u proizvod, digitalni proizvod koji se sastojao od infrastrukture (softwarea) i sadrzaja i asinkrone komunikacije (email).
    Vracanjem u virtualni razred, ponovo sam ucitelja uveo u fizicku usluznu djelatnost, ali samo djelomicno. Jer, ukupna aktivnost u virtualnom razredu se snima pa je to opet digitalni obrazovni proizvod, multimedijalna knjiga. Uz to, s mojim ucenicima postajem prijatelj ne samo na Facebooku nego i na Skypeu i Messengerima, sto znaci da sam postao isto sto i moj digitalni sadrzaj do sad – dohvatljiv u realnom vremenu bilo kad, kad odgovara uceniku. Samo se dogodio Web 2.0 u mojoj skoli, nista vise. Upravo je Web 2.0 i doveo do promijene paradigme moje skole iz “znati” u “zaposliti se”. Lisabonska deklaracija je 2000 godine istakla “drustvo znanja” kao vrsni cilj. Danas je to prevazidjeno, i vrsni cilj je “drustvo pune zaposlenosti”, sto podrazumijeva pojam “znanja” ali i ukazuje na to da znanje nije krajnji cilj, nego je krajnji cilj biti zaposlen.

  8. Pingback: Priča O Dva Učitelja « Zavera BOGatih

%d bloggers like this: