Natrag u garažu

Garaže iz kojih su nikli Hewlett-Packard (za vrijeme velike krize ’30-ih) i dosta kasnije Apple odavno su postale moderne legende, dio američkog sna o uspjehu i priče o Silicijskoj dolini.

“S faksa u garažu!” – vikali su i Larry Page i Sergey Brin, mašući čekom od sto tisuća dolara početne investicije, kada su definitivno odlučili pokrenuti Googleu garaži.

Ima nešto u tim kalifornijskim garažama neobično. Je li to zbog tamošnjeg zraka, vode, sunca, obližnjih fakulteta, čega god – ne znam, ali još nisam čuo da u njima netko pokreće proizvodnju vijaka i matica. Oni koji provode dane i noći u tim garažama ne snuju kako će ugovoriti lohn poslove za tekstilnu industriju. Oni žele biti novi Jobs i Wozniak, novi Page i Brin. Znaju da će neki od njih to i postati, prije ili kasnije. Natječaj je stalno otvoren.

Ako i nisu baš sve velike IT firme pokrenute u garaži (neke novije su uspješno pokretane i iz studentskih soba), nema dileme – garaža zauzima mitsko mjesto u američkom tehnološkom biznisu, istom onome koji svakom političaru u Washingtonu grudi ispunjava ponosom, a džep, to jest – državni proračun, dolarima.

Kod nas ćete o garažama čuti malo i ništa, ali ne dajte da vas to zavara. Garaža je – kako se to danas u narodu veli – realni sektor.

Gledam na televiziji “Otvoreno”: traže se recepti za izlaz iz krize. Iz dana u dan razni financijaši, bankari, makroekonomisti, financijski analitičari i ministar Šuker – govore kako ćemo se izvući iz minusa u koji su nas uvalili neki drugi financijaši, bankari, makroekonomisti…

Puna im usta realnog sektora, a među njima ni jednog inženjera. Nikoga iz garaže.

Možete ih slušati danima i nećete niti jednom čuti “istraživanje i razvoj“.

Umjesto toga, pričaju u “Otvorenom” kako je rumunjska vlada nagovorila finsku Nokiju da otvori proizvodne pogone kod njih. I svi se slažu: to je primjer na koji se trebamo ugledati. Ali ni riječi o tome što sve izvodi finska vlada da pogura svoje nove buduće Nokije. Zašto, zar nas to ne zanima? Znamo li išta o tome? A baš bi zanimljivo bilo čuti kako Finci fino dijele istraživanje & razvoj (i marketing) od proizvodnih pogona. Jedno je kreiranje, a drugo štancanje. Sutra će neke nove Nokije opet pitati “pošto ruke, majstore?”, a nama će upasti sjekira u med ako budemo uopće razgovarali s njima.

“Bez deset milijuna eura ništa ne možete započeti; niti špagete proizvoditi“, zaključi u toj emisiji jedan od naših ekonomskih analitičara, na što ostali zajedno s voditeljicom samo klimajući glavama potvrde – “ma razumije se, što treba govoriti!”

Lako mu je – uglednom ekonomskom analitičaru i konzultantu – nama to pričati. Neka to ide reći guverneru Kalifornije – onome preplanulom i mišićavom Ameru iz Austrije – da sve te njihove male garaže može slobodno objesiti mačku o rep, jer ionako nikad ništa od njih; u njima niti špagete ne možeš proizvoditi.

Možda bi ga Terminator samo prijateljski potapšao po ramenu i rekao mu:

– Damire, prijatelju… Nema izvoza bez novih, osobitih proizvoda. Nema novih proizvoda bez istraživanja i razvoja. Nema istraživanja i razvoja bez inženjera i “garaže”.

Ajmo, ljudi. Natrag u garažu.

Pročitajte i: Najveća dilema u IT-u: inovatorova dilema | Inventivno, inovativno ili osobito? | Gdje zapinje u izvozu softvera?

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

13 Responses to Natrag u garažu

  1. Tomislav kaže:

    eh, kad bi ovaj tvoj post netko pokazao čuljakici na hahateveu prije jedne od tih otvorenih, ako bi i shvatila kaj tu piše pa da kroz tu prizmu malo prorešeta te svoje goste… puno očekujem :(

    post je 100% na mjestu, samo je problem kaj to naši preplaćeni političari nikad neće skužit, ali ni narod koji ih je izabrao…

  2. Bambam kaže:

    Svaka cast na postu.No, sto se tice garaza nisam toliki pesimista.Zna za garazu svatko tko je vidio t-com reklamu :(. Sto se tice obrazovanja, cinjenica je da koliko god ljudi pljuvali po Suvarovom skolskom sistemu, meni je ono omogucilo da se nakon 2 godine strojarske srednje prebacim u mat.-prirodoslovni smjer i nakon toga bez problema zavrsim faks.Ne znam da li je to i danas moguce.
    Ono sto je nas problem je da se smatra da genijalnost/pamet/snalazljivost rodbinski uvjetovana, sto je cak i (kod nas) sudski dokazano.

  3. Toni Aničić kaže:

    Naravno da je Garaza way to go, a posebno u doba ekonomske krize. Izgubili ste posao? Budite poduzetni! :)

  4. Pingback: SoftWave » Poticanje ulaganja

  5. hrvac kaže:

    Političari su premazani svim mastima, naravno da oni to sve znaju, samo bi onda morali zasukati rukave i nešto raditi, ovako hlade jaja i pametuju u Saboru uz 200tinjak dana godišnjeg, pa ti vidi jer im pametno zvat Nokiju i primit se pravog posla.Ljudi koji znaju gdje,što i kako nisu poželjni pokraj takvih geliptera jer bi isti tren postali suvišni!

  6. hrvac kaže:

    Evo jedna ideja za startupaše. Budući da je pad prometa nekretninama, ima jeftinih garaža, pa nek se otkupi cijeli blok i stvori poduzetnički garažator :) Naravno uz garanciju da ćete postati novi Page&Brin

  7. Garaža nije izravno prenosiva u naše uvjete jer je dobra dio godine ipak prehladno — lako je u Kaliforniji raditi cijelu godinu u garaži. Ali taj koncept se može prilagoditi našim uvjetima; nedavno sam bio kod jednog startupa koji tako ima svoju garažu na drugom katu. :)

    Ali danas je garaža passé, startupi se pokreću full virtualno, preko neta.

  8. Dalibor kaže:

    Garaže su OK, ali analogija nije moguća sa situacijom u Hrvatskoj. Ovdje ne postoji čitav ekosistem koji radi kao mini stroj u podizanju usluga takvih projekata ( venture capitalisti, angel investitori, poduzetnička klima, pr aktivnosti i sl. ) Nažalost

    • Goran kaže:

      klima, klima, klima samo klima, ili svijest pojedinaca koji ce to drajvati! Sve ostalo dolazi samo po sebi. Mislim da je u ovom komentaru pogresno poimanje pojma lokacije. Treba nam domaca softverska proizvodnja. Ali VC, AI, PR postoje izvan Hrvatske i nije ga nemoguce upotrijebiti. Avionska karta do NYC nije preskupa, a tamo postoje sajmovi VC/AIova koji cekaju da im se pojavite na standu. Nije lako proci, ali vrijedi pokusati, jer oni koji dodju na vasa vrata nisu najbolji koje mozete naci, ne nude najbolje uvjete, oni su zapravo onoliko dobri koliko ih njihova pozicija na hrvatskom trzistu na to uopce tjera.

      I konacno, zasto vam to uopce treba. Treba vam po mojem misljenju prije svega prodajna aktivnost. Softver je ideja, intelekt, i ako tom idejom nekoga mozete osvojiti, tu ideju nekome prodati i za njega razviti softver, pa jos i naplatiti. Onda mozete prezivjeti i organski i takvim rastom doci jednog dana do mogucnosti samofinanciranja nekih ozbiljnijih razvoja.

      Po mojem redosljedu nedostajucih preduvjeta prvi je neodostatak prodajnih vjestina i sposobnosti internacionalnog trgovanja. Kada one postoje, onda se lakse radja i svijest o potrebi poduzetnistva i svijest o potrebi “produktizacije” softvera i pronalaze putevi PRa i financiranja. Naravno ne podcijenjujem da sve to netko treba znati iskodirati, ali to je neka druga prica.

  9. Aleksandar kaže:

    Odličan tekst. Inspirativan. Eto, na Balkanu su bar najveći rock bendovi počinjali u garažama. Nekada. :)

  10. Goran kaže:

    Odlican teskt! pozdrav iz garaze :-)

  11. Garaža kaže:

    I što su dobili Jobs, Page, Brin i slični od države. Ne kužim koja ti je svrha tog posta. Što bi trebali Šuker i Polančec trebali iznajmljivati garaže darovitim pojedincima za kunu. Tvoj softver koji izvoziš u desetke država sigurno neće zaposliti desetke tisuća radnika. Znaš li koliko ljudi radi u Appleu? Svi stanu u garažu ispred moje zgrade, nije baš velika.

  12. Pingback: Dobre vibracije Mini Seedcampa « SoftBiz Blog

%d bloggers like this: