Tko može iskoristiti krizu u IT-u?

Prvi put u skoro 34 godine Microsoft otpušta 5000 zaposlenih. Intel najavljuje 6000 otkaza. SAP 3000. Još se ne zna koliko će duboko zarezati IBM, ali i tamo su već krenuli s masovnim otpuštanjima i spominju se prilično velike brojke.

Nitko nije dovoljno velik, ali ni dovoljno malen, niti je dovoljno daleko od epicentra potresa, a da mu se makar ne zatrese tlo pod nogama u ovoj godini (ili godinama?) krize.

Sjećam se kako se u vremenu dot-com sloma i krize u IT-u dosta malih zdravih softverskih firmi nadalo da će proći neokrznute, jer nisu bile umjetno napuhane, imale su ozbiljne proizvode i stabilnu prodaju. Naša je firma u to vrijeme tek počinjala s prodajom softvera putem interneta. Mislili smo kako smo od svega toga dovoljno daleko i da smo dovoljno mali, a da su naše cijene, pogotovo tadašnje, “kikiriki” za firme kojima smo ih prodavali.

Krivo smo mislili.

Kada se u firmama režu troškovi i stanjuju budžeti za IT, tada se to radi od vrha do dna, od prisilne štednje na velikim projektima pa do limita na pojedinačnim company karticama.

Još gore, kada biznis ne zna što mu nosi sutra – a tako je u svakoj krizi kojoj se ne nazire kraj – tada se IT projekti stavljaju na led “do daljnjega”. Odgađaju se za bolja vremena. Pa tko ih dočeka.

Tako je i sada. Javlja nam se jučer čovjek koji je za jednu američku kartičarsku kuću, jednu od tri najveće, trebao voditi nekakav IT projekt. Kaže, projekt je zamrznut, a njega više nećemo naći na istoj adresi i broju telefona. Tu se više ne trebamo truditi oko prodaje. I na drugim mjestima slična situacija: kupci žele stati na loptu.

Analitičari bi rekli da će firme pokušati “preraspodijeliti sredstva” za IT. To znači da će se svaki dolar ili euro dvaput okrenuti i platiti samo ono bez čega se zaista ne može. Dosta će ugovora o održavanju, potpisanih u dobrim vremenima, doći pod povećalo. Nove će se nabave puno strože dijeliti na “must have” (kupiti, ali sada uz dobar popust!) i “nice to have” (zgodno, ali ne kupovati do daljnjega).

Tko će kako proći u toj “preraspodjeli sredstava” u IT-u, a posebno u softveru?

Dvije vrste firmi se nadaju da bi im ova kriza mogla biti dobra prilika: prve su open source software (OSS) firme, a druge SaaS (software as a service) i cloud computing firme.

Zbog štednje će se mnogi okrenuti open source softveru. To je svakako dobra vijest za OSS firme kojima je ovo prilika za veće širenje među poslovnim korisnicima. Loša vijest je što će se – opet zbog štednje – teže nego dosad naplaćivati support, consulting, dual licenses – sve ono od čega OSS firme žive. Na dulji rok, OSS firme koje danas besplatnim softverom zauzmu pozicije mogle bi itekako profitirati u vremenu novoga uzleta. Ali samo ako uspiju dovoljno dugo raditi u “režimu niske potrošnje”. Ako ne – bit će lake mete za preuzimanje.

Sve OSS firme smišljat će nove načine kako više zaraditi ne samo kroz usluge (support, consulting), nego i naplatom licenci – kroz komercijalne “ispeglane” verzije softvera ili kroz različite “premium” dodatke zatvorenog koda.

Na štednju u IT-u računaju i SaaS firme (software as a service). IDC očekuje da će u 2009. godini SaaS tržište rasti preko 40%, unatoč ekonomskoj krizi.

Za tvrtke pritisnute štednjom primamljivo zvuči ideja da ne instaliraju softver na vlastitim serverima, nego da plaćaju mjesečnu ili godišnju pretplatu na online aplikacije. Lakše je kad znate (ili samo mislite) da se niste vezali na dugi rok, a niti ste potrošili išta unaprijed. Privlačna je i ideja o rezanju troškova za servere, instalacije, nadzor i administraciju internog IT-a.

I još nešto pomaže tihom ulasku SaaS aplikacija u firme: takve se aplikacije počinju koristiti i bez znanja IT odjela, a negdje tek uz prešutno odobravanje “nadležnih” iz IT-a. Zato SaaS softver često neće niti biti stavka u IT budžetu firme, mada ga neki odjeli te iste firme već poodavno koriste i uredno plaćaju! SaaS zaobilazi ograničenja i proceduru nabave softvera u firmama (na što se već ježi svaki pravi IT direktor), pa u ovim kriznim vremenima lakše dolazi do kupaca.

Osim open source i SaaS firmi, šansu imaju i svi oni koji uspiju kupce uvjeriti da im svojim softverom donose brzu uštedu. Priliku imaju i sva IT rješenja koja će poboljšati nadzor nad upravljanjem firmama. Zato će se u IT krugovima više nego dosad pričati o GRC rješenjima. Za velike firme to će biti “must have“.

Pročitajte i: SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | IDC: Predviđanja za 2009.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Kome povjeriti bilježnicu na webu?

Sigurno imate nekakav notes u koji bilježite svoje ideje, zadatke, popise, primjere… općenito sve što vam padne na pamet, a mislite da se isplati negdje zapisati, pa kasnije razraditi, organizirati ili isprobati. Ja sam se snalazio na razne načine, nadajući se svaki put da će novi alat biti ono pravo: od starih dobrih rokovnika i još boljih notesa, do datoteka razvrstanih po folderima na računalu i softvera “za osobnu produktivnost”.

Zadnjih par godina koristim wiki aplikacije na webu kao bilježnicu za sve i svašta – od ideja za buduće projekte, do popisa stvari koje ne smijem zaboraviti kada krećem na put. Wiki je, dakako, posebno koristan kada vam služi kao kolaboracijski alat, bilo na internetu (kao što to radi Wikipedia), bilo u firmama, ali itekako može pomoći i svakome tko želi organizirati svoju vlastitu “bazu znanja”.

I baš odluka da tu svoju bilježnicu stavim u Internet cloud mogla me koštati i vremena i živaca.

Dogodilo se da sam najprije počeo koristiti JotSpot wiki. Zatim sam tražio nešto bolje, pa sam se preselio na StikiPad. Aplikacija je izgledala i radila pristojno, imala je sve što mi je trebalo, čak i njena osnovna, besplatna verzija. Očekivao sam da ću prije ili kasnije zatrebati neku dodatnu funkcionalnost, pa da ću tada preći na pretplatu. No, nije se žurilo ni njima s novim unapređenjima (tada mi to nije izgledalo sumnjivo), a niti meni s plaćanjem. StikiPad je uglavnom radio dobro ono za što je meni trebao.

Sve do prije par tjedana. Tada je na StikiPad.com-u osvanulo: “Hang on for awhile…

Hang on for awhile.. We are moving data centers. Things will be back up and running as soon as possible.

Od tada više nitko od korisnika StikiPada ne može do svojih stranica i podataka. A u StikiPadu šute kao zaliveni. Na upite korisnika ne odgovaraju. I sve upućuje na to da je ta firma već sada – bivša. Za firmu više-manje (i za njene osnivače koji će teško više ikad ikome “prodati” nešto slično), ali što s podacima?

Sretna okolnost je bila što su me privukli Google Sites (opet wiki) i tamo sam već bio prebacio, ne sve, ali ipak većinu sadržaja sa StikiPada. Google je, naime, kupio JotSpot da bi ga godinu dana pripremao za novi izlazak pod novim imenom. Od prije nekoliko mjeseci Google Sites je dostupan vlasnicima domena (Google Apps for your domain), a od prije nekoliko dana i svim ostalim korisnicima.

Za mene, bila je to prava stvar u pravo vrijeme. (Ako me pitate za Google Docs i Google Notebook, oni mi nisu prava zamjena za wiki, mada Google Docs koristim za pisanje postova za blog.)

E sad, što zaključiti? Da ne treba vjerovati malim firmama i da su nam podaci sigurniji kod velikih? Da se na web startupe možemo osloniti kao na koru od banane? Ne, nikako. Bilo bi to poražavajuće za nekoga tko radi u maloj firmi i pokušava korisnike uvjeriti u suprotno. Uostalom, PBwiki, Wetpaint i drugi pokazuju gdje je mogao biti StikiPad. Jesam li mogao prepoznati da StikiPad neće još dugo? Da, istina je, sad bi se moglo pogledati unazad i primijetiti da u zadnjih godinu dana i nije bilo nekih većih unapređenja aplikacije i da se moglo naslutiti da tu nešto ne štima, ali lako je sad reći. Jesam li trebao redovitije raditi backup (a to je StikiPad omogućavao)? To svakako!

Ova priča sa StikiPadom govori dosta o tome kako je nepovjerenje prema pružateljima online usluga kamen na kojem će se još dugo spoticati i pružatelji usluga i korisnici.

Danas to možda ne izgleda tako jer velika većina web startupa nudi usluge bez kojih možete živjeti. Ako ih i volite, na njih se zapravo ne oslanjate previše. Twitter padne – i što?

Korisnici – pogotovo firme – radije će se pouzdati u velike pružatelje online usluga. S puno više opreza i podozrenja gledat će na ponudu malih tvrtki, čak više nego što su to činili ranije kad su kupovali klasične licence za istu vrstu softvera.

Ranije je bilo lako – nabavite i instalirate softver, pa ako proizvođač i propadne, nitko vam neće uzeti vaše podatke. Glavni problem bi bio kako doći do source codea toga softvera, i to se rješavalo na razne načine (prodaja source codea, code escrow, open source). Sada je kod SaaS-a (Software-as-a-Service) problem puno veći i korisnici se boje – a primjeri poput StikiPada im daju za pravo – da doslovno preko noći ostanu i bez softvera i bez vlastitih podataka.

Pitanje (ne)povjerenja korisnika bit će glavni problem mnogih startupa koji nude svoj softver kao online uslugu (SaaS). SaaS daje novu priliku malima, ali i još jednu dodatnu prednost velikima.

Pročitajte i: Svaki softver je privremeno rješenje | SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | Wikipedija na poslu, upravljanje znanjem i vrtlari

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Google želi i poslovne korisnike

Bill Gates je nedavno rekao da Google ne razumije potrebe poslovnih korisnika. Google se sve više trudi pokazati suprotno sa Google Enterprise. Official Google Enterprise Blog opisuje svaki potez kojim se Google primiče poslovnom IT-u.

Ovaj tjedan je započeo zajedničkom objavom Googlea i Salesforcea: Salesforce CRM (vodeći SaaS softver za firme) je integriran s Google Apps. Sada je korisnicima Salesforce CRM-a i za poslovno dopisivanje dovoljan web browser: mogu kreirati dopise, proračunske tablice i prezentacije (Google Docs), slati i primati email (Gmail) ili IM (Google Talk) i sve to skupa pratiti na jednom mjestu – kroz Salesforce CRM. Uz to, sa Salesforceom su integrirani i Google Calendar i Start Page.

Što je tu toliko zanimljivo komentatorima da su neki (Scoble) to nazvali briljantnim potezom?

Najprije treba reći da se Salesforce već odavno na sličan način integrira i s Microsoft Officeom i Lotus Notesom. To je uvjet koji ispunjava danas svaki ozbiljniji CRM softver.

Ono što je za Google ovdje posebno važno je to da su korisnici Salesforcea firme (preko 40000 uglavnom malih i srednjih, ali i poneka velika) koje su već svladale strah od SaaS-a (“SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom?“), što znači da pristaju svoje aplikacije i podatke povjeriti SaaS provideru. Ako Google sa Google Apps želi ući u firme, onda mu je najbolje krenuti putem koji je utrt, gdje nema nepovjerenja prema SaaS-u. Salesforce je tu već odradio veliki posao – i za sebe i za druge koji nude poslovni softver kao online uslugu. Ovo udruživanje izgleda toliko logično da se neki pitaju zašto Google konačno ne kupi Salesforce (čija tržišna vrijednost prelazi sedam milijardi dolara).

S druge strane, gotovo u isto vrijeme, Google i Salesforce postaju konkurenti na polju web platformi (platform-as-a-service). Salesforce velike nade polaže u svoj Force.com, SaaS platfomu za koju je već razvijeno preko 800 aplikacija.

Google je prije samo nekoliko dana predstavio Google App Engine. Developerima je ponudio hosting aplikacija u Googleovim data centrima, na Googleovoj platformi, uz korištenje Googleovih servisa za upravljanje podacima i Googleovih korisničkih accounta (nešto kao cloud computing kit za developere). To je bila glavna tema među developerima prošlog tjedna i reakcije su različite – od straha od lock-ina do otvaranja novih prilika za startupe.

Google zasad još ne gura svoj App Engine prema poslovnom IT-u, ali to će se svejedno dogoditi prije ili kasnije. Kada se to dogodi – a pogotovo kada se u utrku uključe i ostali, posebno Microsoft – ne bih davao puno šanse Force.com platformi, osim da služi za proširenja i prilagodbe Salesforce aplikacija. 

Bez obzira na velike ambicije šefa Salesforcea Marca Benioffa (čovjek stvarno nema mjeru: nedavno je u javnom duelu s Hassom Plattnerom, predsjednikom SAP-a “prijateljski savjetovao” SAP-u da počnu razvijati aplikacije na Salesforce platformi!), čini se da Benioff ipak ne bi imao ništa protiv da Google kupi Salesforce. 

Google Enterprise odjel bi time dobio preko 40000 firmi korisnika SaaS-a, većina kojih spada u “early adopters” koji s entuzijazmom prihvaćaju softver kao online uslugu i tu ideju šire dalje. Naravno, s time bi dobili i veliki tržišni udio u važnom segmentu CRM softvera, daleko veći od onog što ga drži Microsoft. I, na kraju, bio bi im to dobar argument da Google ipak razumije poslovni IT.

Pročitajte i: SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom?

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.
 

NetSuite u inicijalnoj javnoj ponudi dionica (IPO)

Yahoo! Finance - NetSuite

Sad kada su iza nas inicijalne javne ponude (IPO) dionica HT-a, INE i još nekih domaćih poduzeća, mnogi su se već navikli pratiti vijesti s burze. Ako i niste kupovali, sigurno ste se naslušali o tome.

Inicijalna javna ponuda koja se dugo očekivala u IT-u je ona američke tvrtke NetSuite. Ta je softverska tvrtka jedna od vodećih u području poslovnog softvera koji se koristi po modelu SaaS (ili on-demand). Njihovi korisnici, sada već preko pet tisuća tvrtki, ne instaliraju softver na svojim serverima, nego ga koriste kao web aplikacije i plaćaju pretplatu za to.

Ono što razlikuje NetSuite od drugih je to što su prvi ponudili cjeloviti paket poslovnih aplikacija kao SaaS. Dok je Salesforce.com specijaliziran za CRM, a SuccessFactors za HRM, NetSuite sadrži module za ERP, CRMe-commerce, tako da firma koja se odluči preseliti svoje podatke na web dobiva sve na jednom mjestu, kao zaokruženi i povezani paket aplikacija.

Komentari prije izlaska NetSuitea na burzu svodili su se na sljedeće: ako IPO uspije, ako se postigne očekivana cijena dionice u javnoj ponudi, to znači da investitori vjeruju u SaaS kao poslovni model u softveru, i to ne samo u specifičnim segmentima kao što je CRM, već puno šire. Neki su već komentirali da je ovaj IPO “trenutak istine” kako za sam NetSuite, tako i za druge koji bi htjeli ući na tržište SaaS softvera.

I kako je IPO prošao? Očekivana cijena je bila 13 do 16 dolara po dionici, a aukcijom se došlo do čak 26 dolara po dionici u inicijalnoj ponudi. S tom cijenom je NetSuite izlistan na njujorškoj burzi (NYSE), da bi jučerašnja zaključna cijena bila 36,99 dolara po dionici, dakle s porastom od oko 42% u prvih pet dana trgovanja na burzi.

Je li to tek početak ili je ova dionica već sad precijenjena?

Biste li kupili dionicu firme koja nosi gubitke? Ovdje se upravo o tome radi – u NetSuiteu su odlučili izići na burzu iako firma još uvijek svake godine više potroši nego što zaradi. Tek u 2008. godini nadaju se prvoj, ne velikoj, dobiti. Svejedno, ulagači su pohrlili u shopping. Može se reći da je procjena vrijednosti ove dionice zapravo odraz očekivanja budućeg rasta cijelog SaaS tržišta.

Ali u usporedbi s dosad najuspješnijim SaaS providerom – to je Salesforce.com – NetSuite se čini itekako precijenjen. Kako je moguće da tržišna vrijednost (cijena dionice puta broj izdanih dionica) NetSuitea po današnjoj cijeni već premašuje vrijednost Salesforce.com, kompanije koja ima sedam puta veći prihod i godišnju dobit od približno 29 milijuna dolara? Dionica Salesforce.com je porasla više od četiri puta od IPO-a 2004. godine, a samo ove godine oko 70% (za usporedbu, indeks Zagrebačke burze Crobex je od početka godine narastao za oko 57%).

Sigurno je da je cijeni dionice i povjerenju investitora dosta pripomoglo i to što je Larry Ellison, osnivač i izvršni direktor Oraclea, većinski vlasnik NetSuitea.

S druge strane, NetSuite očekuje žestoka konkurencija: Salesforce.com će sam ili s partnerima širiti ponudu SaaS aplikacija; Microsoft ulazi na SaaS područje sa Dynamics paletom aplikacija; izravni konkurent je i SAP-ov Business ByDesign, a pitanje je hoće li i Oracle biti konkurent (neće valjda Ellison protiv samog sebe?) ili to Oracle samo čeka pravi trenutak da preuzme NetSuite.

Zanimljivo je da su ljudi koji vode NetSuite, Evan Goldberg i Zach Nelson  bivši zaposlenici Oraclea, baš kao što je i osnivač Salesforce.com-a Marc Benioff. I tko još može reći da Oracle nije najutjecajnija tvrtka u SaaS segmentu!

Pogledajte kretanje vrijednosti dionice NetSuite ili drugih IT kompanija, na primjer VMW (uspješni ovogodišnji IPO), CRM (Salesforce.com), GOOG, MSFT, na Yahoo! Finance.

Pročitajte i: SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja…

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom?

Kad nam bankari kažu “mi znamo s vašim novcem”, onda im vjerujemo by default i deponiramo novac u banke, bez puno razmišljanja. Ali kada se radi o podacima i o softveru u firmama… E, to se pak drži pod ključem, na vlastitim serverima, na sigurnom. Jesmo li mi to opravdano oprezni ili pretjerano konzervativni? Ako smo već novac povjerili onima koji znaju s njim, zašto bi onda bio problem da to isto učinimo s aplikacijama i podacima?

Na ovu usporedbu IT-a i bankarstva rado se pozivaju svi oni koji smatraju da će se prije ili kasnije većina softvera koristiti kao online usluge, Software as a Service ili kraće – SaaS.

Gartner prognozira da će se do 2011. godine četvrtina novog poslovnog softvera isporučivati kao SaaS. IDC predviđa da će dogodine na SaaS tržište jače ući IBM, Microsoft, Google i Cisco. Danas vodeći dvojac u SaaS-u – Salesforce.com (CRM) i WebEx (Web meetings, sada pod kapom Cisco) – zajedno ostvaruje prihod veći od milijardu dolara.

Kada Googleov šef hladno izjavi da će se čak 90% softvera koji se koristi u firmama preseliti na web, dakle koristiti kao SaaS, onda je to kao da maše crvenom krpom pred lako zapaljivim Microsoftom (a poznato je da u Microsoftu imaju nisku točku paljenja kad je u pitanju Google, što redovito zabavlja i javnost i komentatore). Logično, svi veliki proizvođači softvera kao što su Microsoft, SAP i Oracle imaju zajednički problem: kako uskočiti u SaaS vlak, a ne žrtvovati prodaju licenci od čega danas (dobro) žive. Predugo odgađanje može biti preskupo, a vlak bi mogao otići i bez njih, jer je sve više onih koji vide svoju priliku u SaaS-u. (Priča o propuštanju vlaka zove se Inovatorova dilema i o njoj više uskoro.)

Zato svi ipak ulaze u SaaS društvo. Microsoft razvija svoj koncept Software+Services, (ili “najbolje iz oba svijeta”) i ozbiljno se priprema za promjene ulažući milijarde dolara u gradnju velikih data centara. I SAP je nakon dugih najava predstavio svoj Business ByDesign, čime “gađa” tvrtke sa 100-500 zaposlenih i očekuje da će u iduće tri godine ta online usluga doseći deset tisuća poslovnih klijenata, uglavnom prodajom preko SAP-ove mreže partnera.

Ako korisnici, pogotovo oni napredniji, lako prihvaćaju SaaS, gdje onda još zapinje? Koga zbog SaaS-a najviše boli glava i gdje su najveći otpori i prepreke?

1. Uprave tvrtki (još) ne vole SaaS. Koliko su sigurni moji podaci? To je pitanje svih pitanja kad se razgovara o SaaS-u u firmama. Rizik prelaska na SaaS većini je danas teško prihvatljiv. Iako se u svakoj odluci o nabavi softvera uzima u obzir rizik (što ako softverska firma propadne?), kod SaaS-a je taj rizik daleko veći. Evo jednog nedavnog primjera: američka državna agencija uzet će softver hrvatske tvrtke po SaaS modelu, ali pod uvjetom da je pružatelj kompletne usluge američki hosting partner. Lako je shvatiti nelagodu onih čiji bi podaci trebali biti “s onu stranu” firminog firewalla: upitajmo sami sebe bismo li mirno spavali da su nam svi povjerljivi dokumenti negdje na, recimo, Googleovim serverima. Google je velika i stabilna firma, nema tu spora. Ali što ako nešto tamo kod njih pođe po zlu, pa im se omakne da indeksiraju i naše povjerljive dokumente, pa ovi osvanu na tražilici, onako garnirani AdWords reklamama, worldwide…?

2. Interni IT (još) ne voli SaaS. Nitko ne želi izgubiti kontrolu, a zadržati odgovornost. Ako za svaki problem koji korisnici prijave informatičari ne mogu ništa napraviti doli nazvati SaaS providera, onda je takav posao stalni izvor problema i frustracija. Sve češći izvor nesporazuma je kada neki odjeli u firmi počnu sami birati i koristiti softver po SaaS modelu, bez prethodnog dogovora s IT odjelom. Konačno, integracija SaaS aplikacija s internim aplikacijama i podacima predstavlja dodatnu glavobolju za IT odjel.

3. Sistem-integratori i reselleri (još) ne vole SaaS. Najveći podstrek SaaS-u dat će veliki proizvođači softvera kada svoje partnere uvjere da im se isplati prodavati SaaS poslovnim klijentima. A to neće biti lak zadatak. Kako bezobrazno slikovito opisuje Dave Girouard iz Googlea, nije to više biznis tipa “eto vam pun autobus SAP konzultanata, pa ih vratite za godinu dana“. SaaS bi trebao biti drugačiji i jednostavniji, čak i za velike firme. Tome će se postupno prilagođavati i svi koji žive od IT usluga.

Kako raste interes za SaaS-om kao načinom korištenja softvera, tako raste i interes za platformama na internetu ili web platformama. Primjer su Amazon Web Services, i Force.comPlatform as a Service“. Kada se IT odjeli u firmama, njihovi vanjski konzultanti i sistem-integratori uvjere da na takvim platformama mogu lako graditi specifična rješenja po mjeri svojih korisnika, te ih hostati na tim platformama, tada će se šire otvoriti vrata za SaaS u većini firmi.


[SandHill, Enterprise 2007 conference]

Pročitajte i: Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja… | Enterprise 2.0: prilika za novu podjelu karata

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

The name of the game: Online Office

Prije dva mjeseca nagađao sam kako bi Adobe mogao kupiti Buzzword, text processor u Flashu, i s njim ući na tržište online officea. Sada se to i dogodilo.

Ovaj potez Adobea je izazvao dosta komentara, posebno o novoj poziciji Adobea prema Microsoftu ili Googleu. Tako TechCrunch piše: “Adobe’s new browser-based word processor joins a crowded field that already includes Google Docs, Zoho Writer…

Da, na prvi pogled je prilična gužva. Ali ako bolje pogledate, vidjet ćete da Buzzword ne spada u tu istu kategoriju. Jedna bitna stvar ga razlikuje. To je – ispis dokumenta. Stranica u Buzzwordu izgleda jednako i kad je ispišete na papiru. Dokle god je važno precizno slaganje stranice i vjeran ispis na papiru, u prednosti će biti programi kao što je Buzzword (Flash) ili ThinkFree (Java). Oni koji to ne podržavaju, kao Google Docs, mogu biti korisni za pisanje i dijeljenje bilješki ili drugih tekstova kod kojih nije važno precizno formatiranje.

To znači da Google, realno, još nema proizvod kojim bi mogao ugroziti poziciju Microsoft Officea, pogotovo kod poslovnih korisnika. Svejedno, Google dobro igra svoju ulogu – “okreće pilu naopako” (“ne, Google Docs nisu zamjena za Office”), a istodobno snažno promovira ideju online officea i tako priprema tržište. Potezima kao što je savezništvo s CapGeminijem na uvođenju Google Docsa u velikim organizacijama, Google još više raspiruje maštu novinara i analitičara o nekakvom srazu s Microsoftom (a i sam Microsoft nije mogao ostati miran, pa se “oglasio priopćenjem“).

Google Docs još uvijek koriste tek entuzijasti (early adopters) koji su spremni mijenjati sve ugodnosti MS Officea ili OpenOfficea za slobodu browsera. Događa se ono što je Geoffrey Moore davno opisao kao jaz između entuzijasta i pragmatične većine. Entuzijasti daju publicitet novoj ideji, u ovom slučaju online officeu. A pragmatična većina zasad – čeka (i dalje koristi Office na desktopu, dakako).

Google, dakle, priprema teren za svoj, ali i za sve ostale online office. Adobe bi mogao biti jedan od onih koji će najviše profitirati od toga.

Adobe je, osim programa za obradu teksta, predstavio i novu online uslugu za spremanje i dijeljenje dokumenata – Share. Ova usluga pruža i mogućnost da u neku web stranicu umetnete preview vašeg dokumenta. Prvih 1 GB prostora je besplatno.

Istog dana, samo nekoliko sati kasnije, Microsoft je najavio Office Live Workspace. Za neke je to bilo razočarenje, ali zapravo je očekivano: Microsoft (još) ne nudi online verzije Worda, Excela i PowerPointa, nego mogućnost da se dokumenti spremaju na Microsoftovim serverima. Za editiranje dokumenata trebat ćete imati instaliran Microsoft Office.

Očito, Microsoft procjenjuje kako još nije vrijeme da ponudi svoj online office. Šteta, ako nizašto drugo, za Silverlight kojim Microsoft konkurira Adobeovoj Flash/Flex/AIR platformi. Dok Adobe pokazujući Buzzword pokazuje i snagu svoje RIA platforme, Microsoft to svjesno odgađa:

Što god u Microsoftu govorili, uvjeren sam da već sad u Redmondu slažu dijelove novog “Office Live” na Silverlightu. I čekaju pravo vrijeme za objavu, nadajući se da ono nikad neće doći. Ako požure, konkurirat će sami sebi i riskirati pad prihoda od licenci Officea. A ako zakasne… U tom slučaju MS Office ne bi preživio “smjenu platforme”. Zato će Microsoft pokušati naći “treći put” koji se zove “Software + Services“, što znači da će nam ponuditi kompromise. Na primjer, standardni Office na desktopu i online uslugu SharePoint Live. [Novi Word ili Buzzword?]

Ipak, Microsoftova nova usluga itekako ima smisla, iako ne uključuje editiranje dokumenata u web browseru, za razliku od Google Docs. Naime, mnogi pojedinačni korisnici i manje organizacije brzo prihvate Google Docs, ali ne zbog online editora, nego zbog zajedničkog rada s dokumentima na raznim lokacijama. Zato je pokretanje Office Live Workspace dobar potez Microsofta.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

hr.digg|glas

Novi Word ili Buzzword?

Kada je Microsoft Word postao najpopularniji program za obradu teksta na Windowsima, izgurao je s prve pozicije WordPerfect, program koji je bio vodeći text processor u eri DOS-a. WordPerfect je prije toga istisnuo svoga prethodnika zvanog WordStar. A WordStar je, opet, bio zvijezda u vrijeme CP/M-a.

Očito je, svaki put je uspon nove platforme značio i smjenu na vrhu liste programa za obradu teksta. Još se nije dogodilo da je najpopularniji text processor na nekoj platformi ostao lider i na novoj platformi. Iako se svaki od njih pokušavao prilagoditi, bilo je to manje ili više neuspješno.

Ako je web postao nova platforma, je li onda vrijeme i za “novi Word”?

U startupu Virtual Ubiquity vjeruju da jest. Svoj proizvod Buzzword promoviraju kao “prvi pravi program za obradu teksta na webu”. Buzzword je Flash aplikacija koja može raditi online i offline, zahvaljujući Adobe Integrated Runtimeu (AIR, ranije Apollo).

Buzzword je punokrvna RIA aplikacija (Rich Internet Application). To znači da je u izgledu i funkcionalnosti, posebno u pogledu uređivanja dokumenata za ispis, usporediv s desktop aplikacijama. To je razina koju današnje web aplikacije, kao što su Google Docs ili Zoho Writer, teško mogu dostići zbog ograničenja HTML-a.

Buzzword svakako vrijedi vidjeti i isprobati. Evo nekoliko screenshotova:

Kada netko isproba Buzzword, ili barem pogleda ovaj osmominutni demo, teško da može povjerovati da će baš Google Docs postati “novi Word”. Ja ovaj tekst pišem u Google Docs, ali svejedno nemam namjeru koristiti ih za, recimo, poslovne dopise. Dok bi softver kao što je Buzzword itekako mogao poslužiti u oba slučaja.

RIA i Buzzword su dobar temelj za razne špekulacije. Siguran sam da i vama neke padaju na pamet, pa probajmo zajedno…

Hoće li i kada Microsoft razviti Office na Silverlightu?
Što god u Microsoftu govorili, uvjeren sam da već sad u Redmondu slažu dijelove novog “Office Live” na Silverlightu. I čekaju pravo vrijeme za objavu, nadajući se da ono nikad neće doći. Ako požure, konkurirat će sami sebi i riskirati pad prihoda od licenci Officea. A ako zakasne… U tom slučaju MS Office ne bi preživio “smjenu platforme”. Zato će Microsoft pokušati naći “treći put” koji se zove “Software + Services“, što znači da će nam ponuditi kompromise. Na primjer, standardni Office na desktopu i online uslugu SharePoint Live.

Što ako Adobe kupi Buzzword?
Adobe je već stavio “sa strane” sto milijuna dolara za ulaganje u tvrtke koje će razvijati proizvode na Adobe platformi – Flash, Flex, AIR. (Slično radi i Google; pročitajte u “Google financira developere“.) Dio tog novca Adobe je već uložio u tvrtku koja razvija Buzzword. Ako odluče ući na tržište “online Officea”, kupnja Buzzworda bila bi logičan korak. Adobe bi u tom slučaju prisilio i Microsoft da mijenja svoju taktiku odugovlačenja, a Google Docs bi ostao Beta ili bi se morao bitno promijeniti. Ono što je zasad jedino sigurno, to je da online Photoshop stiže iz Adobea već za koji mjesec.  

hr.digg|glas