Kako se investira u Web 2.0?

Samo petnaestak dana prije početka, konferencija TechCrunch20 promijenila je naziv u TechCrunch40, promijenila je i domenu (techcrunch40.com), logo i planiranu satnicu. Organizatori su, naime, trebali odabrati 20 startup tvrtki koje bi na konferenciji prezentirale svoje proizvode pred stručnjacima i investitorima. Zatrpani s preko 700 prijava iz 26 zemalja, uspjeli su razgovarati sa skoro dvjesto kandidata, suziti izbor, ali nisu mogli, kažu, ići ispod 40 najkvalitetnijih. Bilo im je lakše proširiti konferenciju.

U pravoj poplavi Web startupa, ova konferencija je prilika za 40 tvrtki da dođu pod radare investitora, analitičara i medija. Organizator TechCrunch, jedan od najpopularnijih blogova uopće (sada treći na Technorati Favorites), osigurat će najbolji mogući publicitet finalistima – pogledajte samo najavljene uvodničare, savjetnike, investitore i medijske pokrovitelje.

Web 2.0, ili kako god zvali novu generaciju online usluga, veliki je plimni val na kojem sada svi žele zaploviti. Investitori traže nove prilike za ulaganja u “consumer internet“, jer se baš tu događaju najdinamičnije promjene. San svakog profesionalnog investitora je otkriti “the next big thing” – neki novi YouTube ili Facebook – firmu čija će vrijednost vrtoglavo rasti. (Koliko “vrtoglavo”? Facebook – društvena mreža pokrenuta prije tri i pol godine iz jedne studentske sobe, danas se procjenjuje na pet deset petnaest milijardi dolara.)

Koliko i kako se danas ulaže u Web 2.0?  

VC ulaganja u softverske i internetske tvrtke

Pogledajmo brojke. Softver je opet najatraktivniji sektor za VC ulagače u SAD-u. Fondovi rizičnog kapitala investirali su u prvoj polovici ove godine 2,8 milijardi dolara u softverske tvrtke – triput više nego u medijske kompanije i pet puta više od ulaganja u sektor IT usluga [NVCA, PwC]. Drugi kvartal je donio najveća ulaganja u privatne softverske tvrtke još od 2001. godine.

Uključuje li to i Web 2.0? Samo jednim dijelom. Internetske tvrtke, uključujući i Web 2.0, naći će se u različitim sektorima – neke su među medijima, neke u softveru, a neke u IT uslugama. Ukupna ulaganja u takve tvrtke pala su za 36% u drugom kvartalu [NVCA, PwC]. U same Web 2.0 tvrtke uloženo je u prvoj polovici godine ukupno 317 milijuna dolara [VentureOne].

Što se može zaključiti iz ovih brojki?

Web 2.0 je privlačan investitorima, ali to ne znači da će se ponavljati greške i dot.com euforija s kraja devedesetih. Teško da će VC fondovi opet ulagati u projekte bez jasnog poslovnog modela. Ozbiljnija ulaganja traže ozbiljnije prihode, i što je najvažnije – stabilne prihode, održive na dulji rok. Dakle, Web 2.0 tvrtke prolaze kroz isti ulagački filter kao i sve druge tvrtke.

Inkubatori

Sasvim je druga priča kod financiranja startupa u njihovoj najranijoj fazi.

Kako za pokretanje Web 2.0 tvrtki najčešće nije niti potreban velik novac, ulagači – a ovdje je često riječ o privatnim ulagačima, tzv. angel investors – raspoređuju sredstva na što veći broj startup tvrtki. Osnivači tih tvrtki odriču se jednog manjeg dijela vlasništva da bi zauzvrat dobili tri stvari: mentora s iskustvom, publicitet, te početni kapital kako bi se mogli do kraja posvetiti razvoju. Taj početni kapital obično je dovoljan za samo nekoliko mjeseci rada.

Uz tako niska ulaganja i brzi razvoj, investitori su voljni dati priliku i sasvim novim idejama. Pa i onima za koje niti osnivači ne znaju kako bi mogle donositi zaradu. Poslovni model i “monetizacija” su stvari koje se rješavaju u hodu – tako barem kaže Paul Graham, čija je tvrtka Y Combinator najpoznatiji inkubator za Web 2.0 startupe.

Y Combinator dvaput godišnje organizira natječaje na kojima iz više stotina prijava odabire najperspektivnije nove projekte ili tvrtke. U pravilu se biraju mali timovi od dvoje do četvero ljudi. Njima Y Combinator, u zamjenu za 1-10% udjela u startupu, daje 10 do 25 tisuća dolara i dovodi ih u svoj centar gdje provode dva i pol mjeseca intenzivno radeći na proizvodu uz savjete mentora. Na kraju se održava Demo Day na kojem se tvrtke prezentiraju investitorima (svaka za prezentaciju ima točno sedam minuta). Od ukupno 58 tvrtki koliko ih je do sada izišlo iz inkubatora, šest je uspjelo privući kapital za daljnji razvoj, a još četiri su prodane većim kompanijama. Osim ovih deset, još je samo nekoliko startupa uspjelo bez dodatnih ulaganja doseći prag pozitivnog poslovanja. 

Po ugledu na Y Combinator, osnivaju se i drugi inkubatori. Ovih dana su svoje popise tvrtki objavili TechStars (10 tvrtki) i londonski Seedcamp (među 6 odabranih tvrtki je i Zemanta iz Slovenije). Zbivanja oko Seedcampa detaljnije prati Berislav Lopac na svom blogu.

Puno zuje…

Web 2.0 je još uvijek za “mase”, za consumer market. Uspjeh tvrtki mjeri se u broju aktivnih korisnika, u popularnosti i masovnosti. Mase, nažalost, nerado plaćaju online usluge. Reklame će još nekako i trpjeti (i brzo razviti “sljepilo” za njih). Zato je toliko Web 2.0 tvrtki koje tako sliče jedna na drugu i trude se steći popularnost. Manji broj ih u tome i uspije. Ostale, reklo bi se, “puno zuje, malo meda daju”.

Je li model inkubatora po uzoru na Y Combinator dobar za startupe? U mnogim aspektima jest. Bio bi i bolji kada se ne bi fokusirao samo na jednu vrstu projekata (consumer internet) i kada bi ih pripremao da dalje sami plivaju i rastu. No, za to je potrebno imati jasan poslovni model. Drugim riječima, ponuditi proizvod ili uslugu koja rješava stvarni problem i za to naplatiti stvarni novac.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

hr.digg|glas