Da su Larry i Sergey osnovali Google u Hrvatskoj…

Priča mi kolega iz jedne softverske tvrtke o tome kako su se htjeli prijaviti na natječaj BICRO-a. Radi se o programima kojima država potiče razvoj inovativnih proizvoda i novih tehnologija.

– Sve kriterije zadovoljavamo – kaže moj poznanik – osim jednog: naš budući proizvod ipak nije jedini te vrste. A program RAZUM traži proizvode koji će biti prvi na tržištu, inovacije koje su – poželjno bi bilo – već zaštićene kao patenti.

Patenti i softver? To neće ići. Softver se ne može zaštititi patentom, niti u nas, niti u većini europskih zemalja.

Čak i u SAD-u, gdje se softver u nekim slučajevima može patentirati, upitno je može li patent biti dobra obrana od konkurencije. – Dobri investitori ne vjeruju da patent može obraniti vašu kompaniju [na tržištu] – kaže Guy Kawasaki.

Što je RAZUM? To je program čiji je cilj, kako piše na službenim stranicama, “omogućiti pokretanje i razvoj na znanju utemeljenih, tehnološki orijentiranih poduzeća”. Kako je onda moguće da takav program uopće ne pozna specifičnosti softverske industrije? Industrije koja je prepuna primjera gdje su vrlo uspješni proizvodi “samo” inovativna unapređenja postojećih tehnoloških rješenja.

Zamislite sad na trenutak jednu nemoguću situaciju: da je godina 1998., da su u ulozi moga poznanika dva mlada poduzetnika, imenom Larry Page i Sergey Brin, i da su kod hitro.hr netom utemeljili svoju tvrtku Google d.o.o. (zanemarimo zasad da RAZUM-a i hitro.hr-a te devedesetosme još nije bilo, a i to da ovaj dvojac ni u snu ne bi mogao kod nas registrirati firmu tako čudnog naziva).

Razumljivo, Larry i Sergey bi tražili početni kapital za Google d.o.o. i otišli bi u BICRO, jer bi im netko sigurno rekao za program RAZUM čiji je cilj, ponovimo, “omogućiti pokretanje i razvoj na znanju utemeljenih, tehnološki orijentiranih poduzeća“.

– Kao stvoreno za nas – pomislili bi nadobudni osnivači Google d.o.o. i – pogriješili. – Kažete bolja internetska tražilica? Žao nam je, RAZUM podržava samo one proizvode koji su prvi na tržištu i stoga imaju veliki tržišni potencijal. Kod vas to nije slučaj. I sami znate, Yahoo!, AltaVistaExcite i drugi već su podijelili tržište. Zašto ne probate s nečim drugim? Što? Kažete pay-per-click oglašavanje? I to je već stara stvar – zar niste čuli za Overture, bivši GoTo? Znate, niste baš originalni.

I tako bi Larry i Sergey ostali kratkih rukava.

Isto tako, da je jedan drugi poduzetnik – nazovimo ga Steve Jobs ili Stipe Radić, kakogod – došao u BICRO s idejom o proizvodnji još jednog MP3 playera koji bi se trebao zvati, recimo, iPod, bio bi brzo otpravljen: – Ne nažalost, program RAZUM traži proizvod kakvog još nema na tržištu. Zato što želimo osigurati veliku tržišnu prednost, razumljivo. Taj vaš iPod je samo lakši za upotrebu i bolje izgleda, ništa više. A da probate s nečim drugim, malo inventivnijim…?

Mogli bi se tako u nedogled prizivati primjeri globalno uspješnih proizvoda od kojih niti jedan nije izum, niti je prvi na tržištu. Ali svi su oni na neki način inovativni: u poboljšanju postojećeg, u dizajnu, u pristupu korisniku, u pozicioniranju, u poslovnom modelu…

Na prvom natječaju e-novation, u organizaciji Instituta Ruđer Bošković i izdavačke kuće Vidi, odabrani su i nagrađeni najinovativniji domaći ICT proizvodi (BICRO je bio jedan od sponzora natječaja). Uvjeren sam da bi i među tim nagrađenim proizvodima, pogotovo softveru, rijetko koji mogao zadovoljiti kriterije programa RAZUM.

Čini li se to samo meni, ili tu ipak nešto ne štima?

hr.digg|glas

5 Responses to Da su Larry i Sergey osnovali Google u Hrvatskoj…

  1. Tomislav kaže:

    Ako ti imaš ideju napraviti *bolji* već postojeći proizvod, onda potencijalni investitor već zna o čemu se radi i može donijeti upućeniju odluku hoće li investirati u tebe.

    Međutim, ako radiš nešto što još ne postoji, pa se ljudi boje ulagati u tebe, imaš državu koja hoće uložiti.

    -> I tako se može gledati na stvari.

    U svakom slučaju, ne vidim zašto bi moj porezni novac morao financirati svakoga tko poželi nešto napraviti, jer upravo to tražiš – da se financira svatko tko pokuca na vrata s idejom da će napraviti nešto *bolje* od nekoga drugoga.

  2. Tomislav kaže:

    P.S. Larry i Sergey su baš lijep primjer pogreške koju radiš. Oni nisu uopće išli tražiti novac svoju državu. Otišli su do frajera iz Suna i on im je nakon 5 minuta ispisao ček na 150.000 USD.

    Pitanje: zašto naš Vlatko i Matko ne odu u bilo koju domaću IT (npr. Infosistem, M-San, Končar) ili sličnu firmu, ne ispričaju svoju cool ideju i ne dobe 150.000 kn?

    Odgovor: zato što je svaka argumentacija koja spominje državu kao investitora totalno suprotno konceptu *poduzetništva*. A Larry i Sergey jesu poduzetni i uopće ne bi išli na tu cicu koju ti spominješ.

  3. Tomislave, istina je da Larry i Sergey nisu dobili početni kapital od svoje države, već od privatnog investitora (suosnivača Suna). Njihova priča poslužila mi je da pokaže razliku između inventivnog i inovativnog.

    Naravno, ne zastupam ideju da država kreditira svakoga tko poželi nešto napraviti. Naprotiv, mislim da je svima u interesu da se unaprijedi način procjene projekata.

    Inače, i SAD i mnoge druge zemlje imaju razne programe državnog kreditiranja. Ne bih rekao da je to u suprotnosti s poduzetništvom samo po sebi.

  4. Bostjan kaže:

    Mislim da ideja Bicro-a nije uopce loša i nemojmo drzavu kao investitora ovdje zanemarivati. Zasto? Kao prvo, premalo je poduzetnika i investitora sa privatnim novcem koji bi investirali u nove projekte i to jos pod ovakvim uvjetima kao sto to drzava cini. Drzava sa svojom inicijativom pokazuje kako ima vjere u (buduce) inovatore i poduzentike, pokazuje dobar primjer ostalim potencijalnim investitorima da vrijedi ulagati ovdje, a inovatorima ipak omogucava da dodju do pocetnog kapitala.

    Nemojmo dakle ovu izvrstnu inicijativu pokopati i omalovazavati jer se trazi patentna zastita. Radije argumentirano zatrazimo brisanje te odredbe ili barem ublazavanje.

    Dakle, umjesto da se “jamra”, samo se treba organizirati, mozda dati vlastiti prijedlog kako da se rade procjene projekata. Jer nam je svima u interesu da se kreditiraju dobri projekti.

    I jos nesto, mislim da drzava zna da ce ovdje biti dobar dio losih projekata, ali to nije ni vazno, vazno je da se stvara klima da se moze nesto napraviti i da se ljudi sa idejama imaju kome obratiti.

    Ustvari, steta je na ovom mjestu ne reci kako je BICRO jedna upravo fantasticna ideja i mogucnost za sve koji imaju ideje a tek malim djelom upozoriti na problem oko patentne zastite. Nije uvijek sve sto drzava radi nuzno lose. Dapace.

    Malo nas je ljudi, i ako ne drzimo svi skupa zajedno, uzalud nam trud. Pomognimo drzavi kako bi ona nama pomogla. I obrnuto.

  5. Pingback: Sedam mitova domaćeg IT-a « SoftBiz Blog

%d bloggers like this: