New York i Zagreb

Što mislite, zašto se u New Yorku osniva malo softverskih firmi, premalo u odnosu na veličinu i ekonomsku snagu najvećeg američkog grada? Čega to tamo nedostaje – sposobnih developera ili ideja? Kapitala sigurno ne.

Zanimljive odgovore nalazim u knjizi “Founders at Work“. U njoj autorica Jessica Livingston intervjuira niz poznatih imena iz IT-a, uglavnom osnivače softverskih i internetskih tvrtki, o njihovim počecima.

Joshua Schachter, osnivač servisa del.icio.us, jedan je od onih koji su pokrenuli tvrtku u New Yorku. To je grad u kojem ima puno dobrih developera, kaže Schachter, ali je ipak malo onih koji se bave razvojem proizvoda za šire tržište. Većina ih se bavi uslugama; zaposleni su na projektima za banke i druge kompanije koje u New Yorku imaju sjedišta. Potražnja za IT uslugama je ogromna i developeri idu za tržištem. Slično objašnjava i Joel Spolsky iz FogCreek Softwarea: “U New Yorku [kao developer] možete birati između investicijskih banaka, bolnica, reklamnih agencija – ali ne i tehnoloških kompanija. Vrlo, vrlo malo je tehnoloških kompanija u New Yorku.”

Zato su u New Yorku sjedišta ili glavni uredi najvećih pružatelja IT usluga, kao što su Accenture i Capgemini. Blizina najvećih klijenata i Wall Streeta je magnet za ovu vrstu kompanija.

Kako je onda tek kod nas, gdje su skoro svi veliki klijenti u Zagrebu?

Baš kao i u New Yorku, velika većina developera bavi se IT uslugama, jer lokalno tržište to traži. Uz čak 39% rasta toga tržišta u prošloj godini, to se čini sasvim logičnim izborom. Ugovaranje projekata i održavanja za poznate klijente uvijek ima prioritet nad razvojem proizvoda za nepoznatog kupca.

Developeri u Zagrebu mogu birati između rada (a) u IT odjelima poduzeća i institucija, (b) u lokalnim uredima (IBM, Microsoft, Oracle, SAP i druge) ili razvojnim centrima (Ericsson, Siemens) stranih IT kompanija, ili (c) u domaćim tvrtkama pružateljima IT usluga. Vrlo malo tvrtki se upušta u razvoj vlastitih softverskih proizvoda za šire tržište, a najmanje za inozemno tržište.

Slučajno ili ne, upravo razvoj i izvoz softverskih proizvoda je jedno od rijetkih područja na kojemu se ostatak Hrvatske, u najmanju ruku, dobro drži. Uz nekolicinu zagrebačkih tvrtki, izvoz softverskih proizvoda krenuo je zadnjih godina iz Bjelovara, Čakovca, Pule, Rijeke, Splita i Varaždina.

Znači li to da zagrebačke IT tvrtke zasad čvrsto drže svoje key accounte – banke, ministarstva, poduzeća – i još ne razmišljaju o razvoju proizvoda za šire tržište? I znači li to da developeri iz drugih gradova, nemajući kud, kreću u razvoj proizvoda, pa ako treba i za izvoz – silom prilika?

hr.digg|glas