Pogled unatrag – 2007.

Kako se 2007. bliži kraju, evo prilike za brzi pregled svega što se pisalo i čitalo na ovom blogu u ovoj godini.

2007-06

  • Ipak se kreće – Osvrt na neke događaje u domaćem SoftBizu u prvoj polovici godine. Bezrezervno optimistično i afirmativno, kako i priliči prvom postu.
  • Je li softver znanost ili biznis? – Unatoč milijardama eura za razvojne programe, u EU škripi u povezivanju znanosti i biznisa. Kao po najboljoj evropskoj tradiciji, i kod nas se nespretno i nesretno žonglira s nekim mjerama za (s)poticanje SoftBiz-a.

2007-07

2007-08

2007-09

2007-10

  • The name of the game: Online Office – Potvrđuju se nagađanja od prije dva mjeseca: u utrku za online office uključuje se i Adobe. Microsoft istog dana najavljuje Office Live Workspace.
  • Jeste li za DEMO? – Dok se u San Diegu u Kaliforniji održava DEMOfall 07, kod nas je objavljen poziv za slanje prijava na Vidi e-novation 2007. Može li Vidi e-novation postati domaći DEMO?
  • Sedam mitova domaćeg IT-a – Moj pogled na neke od najčešćih stereotipa kad je riječ o domaćoj IT branši i njezinim potencijalima.

2007-11

2007-12

Hvala svima koji su komentirali neke od ovih postova i nadam se da će vaših komentara u idućoj godini biti sve više. Ako imate pitanje ili prijedlog za neku novu temu, slobodno mi pošaljite na david.jakelic<at>gmail.com.

Na kraju, puno uspjeha vama koji ste u SoftBiz-u i puno sreće svima u Novoj 2008. godini!

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

NetSuite u inicijalnoj javnoj ponudi dionica (IPO)

Yahoo! Finance - NetSuite

Sad kada su iza nas inicijalne javne ponude (IPO) dionica HT-a, INE i još nekih domaćih poduzeća, mnogi su se već navikli pratiti vijesti s burze. Ako i niste kupovali, sigurno ste se naslušali o tome.

Inicijalna javna ponuda koja se dugo očekivala u IT-u je ona američke tvrtke NetSuite. Ta je softverska tvrtka jedna od vodećih u području poslovnog softvera koji se koristi po modelu SaaS (ili on-demand). Njihovi korisnici, sada već preko pet tisuća tvrtki, ne instaliraju softver na svojim serverima, nego ga koriste kao web aplikacije i plaćaju pretplatu za to.

Ono što razlikuje NetSuite od drugih je to što su prvi ponudili cjeloviti paket poslovnih aplikacija kao SaaS. Dok je Salesforce.com specijaliziran za CRM, a SuccessFactors za HRM, NetSuite sadrži module za ERP, CRMe-commerce, tako da firma koja se odluči preseliti svoje podatke na web dobiva sve na jednom mjestu, kao zaokruženi i povezani paket aplikacija.

Komentari prije izlaska NetSuitea na burzu svodili su se na sljedeće: ako IPO uspije, ako se postigne očekivana cijena dionice u javnoj ponudi, to znači da investitori vjeruju u SaaS kao poslovni model u softveru, i to ne samo u specifičnim segmentima kao što je CRM, već puno šire. Neki su već komentirali da je ovaj IPO “trenutak istine” kako za sam NetSuite, tako i za druge koji bi htjeli ući na tržište SaaS softvera.

I kako je IPO prošao? Očekivana cijena je bila 13 do 16 dolara po dionici, a aukcijom se došlo do čak 26 dolara po dionici u inicijalnoj ponudi. S tom cijenom je NetSuite izlistan na njujorškoj burzi (NYSE), da bi jučerašnja zaključna cijena bila 36,99 dolara po dionici, dakle s porastom od oko 42% u prvih pet dana trgovanja na burzi.

Je li to tek početak ili je ova dionica već sad precijenjena?

Biste li kupili dionicu firme koja nosi gubitke? Ovdje se upravo o tome radi – u NetSuiteu su odlučili izići na burzu iako firma još uvijek svake godine više potroši nego što zaradi. Tek u 2008. godini nadaju se prvoj, ne velikoj, dobiti. Svejedno, ulagači su pohrlili u shopping. Može se reći da je procjena vrijednosti ove dionice zapravo odraz očekivanja budućeg rasta cijelog SaaS tržišta.

Ali u usporedbi s dosad najuspješnijim SaaS providerom – to je Salesforce.com – NetSuite se čini itekako precijenjen. Kako je moguće da tržišna vrijednost (cijena dionice puta broj izdanih dionica) NetSuitea po današnjoj cijeni već premašuje vrijednost Salesforce.com, kompanije koja ima sedam puta veći prihod i godišnju dobit od približno 29 milijuna dolara? Dionica Salesforce.com je porasla više od četiri puta od IPO-a 2004. godine, a samo ove godine oko 70% (za usporedbu, indeks Zagrebačke burze Crobex je od početka godine narastao za oko 57%).

Sigurno je da je cijeni dionice i povjerenju investitora dosta pripomoglo i to što je Larry Ellison, osnivač i izvršni direktor Oraclea, većinski vlasnik NetSuitea.

S druge strane, NetSuite očekuje žestoka konkurencija: Salesforce.com će sam ili s partnerima širiti ponudu SaaS aplikacija; Microsoft ulazi na SaaS područje sa Dynamics paletom aplikacija; izravni konkurent je i SAP-ov Business ByDesign, a pitanje je hoće li i Oracle biti konkurent (neće valjda Ellison protiv samog sebe?) ili to Oracle samo čeka pravi trenutak da preuzme NetSuite.

Zanimljivo je da su ljudi koji vode NetSuite, Evan Goldberg i Zach Nelson  bivši zaposlenici Oraclea, baš kao što je i osnivač Salesforce.com-a Marc Benioff. I tko još može reći da Oracle nije najutjecajnija tvrtka u SaaS segmentu!

Pogledajte kretanje vrijednosti dionice NetSuite ili drugih IT kompanija, na primjer VMW (uspješni ovogodišnji IPO), CRM (Salesforce.com), GOOG, MSFT, na Yahoo! Finance.

Pročitajte i: SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja…

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom?

Kad nam bankari kažu “mi znamo s vašim novcem”, onda im vjerujemo by default i deponiramo novac u banke, bez puno razmišljanja. Ali kada se radi o podacima i o softveru u firmama… E, to se pak drži pod ključem, na vlastitim serverima, na sigurnom. Jesmo li mi to opravdano oprezni ili pretjerano konzervativni? Ako smo već novac povjerili onima koji znaju s njim, zašto bi onda bio problem da to isto učinimo s aplikacijama i podacima?

Na ovu usporedbu IT-a i bankarstva rado se pozivaju svi oni koji smatraju da će se prije ili kasnije većina softvera koristiti kao online usluge, Software as a Service ili kraće – SaaS.

Gartner prognozira da će se do 2011. godine četvrtina novog poslovnog softvera isporučivati kao SaaS. IDC predviđa da će dogodine na SaaS tržište jače ući IBM, Microsoft, Google i Cisco. Danas vodeći dvojac u SaaS-u – Salesforce.com (CRM) i WebEx (Web meetings, sada pod kapom Cisco) – zajedno ostvaruje prihod veći od milijardu dolara.

Kada Googleov šef hladno izjavi da će se čak 90% softvera koji se koristi u firmama preseliti na web, dakle koristiti kao SaaS, onda je to kao da maše crvenom krpom pred lako zapaljivim Microsoftom (a poznato je da u Microsoftu imaju nisku točku paljenja kad je u pitanju Google, što redovito zabavlja i javnost i komentatore). Logično, svi veliki proizvođači softvera kao što su Microsoft, SAP i Oracle imaju zajednički problem: kako uskočiti u SaaS vlak, a ne žrtvovati prodaju licenci od čega danas (dobro) žive. Predugo odgađanje može biti preskupo, a vlak bi mogao otići i bez njih, jer je sve više onih koji vide svoju priliku u SaaS-u. (Priča o propuštanju vlaka zove se Inovatorova dilema i o njoj više uskoro.)

Zato svi ipak ulaze u SaaS društvo. Microsoft razvija svoj koncept Software+Services, (ili “najbolje iz oba svijeta”) i ozbiljno se priprema za promjene ulažući milijarde dolara u gradnju velikih data centara. I SAP je nakon dugih najava predstavio svoj Business ByDesign, čime “gađa” tvrtke sa 100-500 zaposlenih i očekuje da će u iduće tri godine ta online usluga doseći deset tisuća poslovnih klijenata, uglavnom prodajom preko SAP-ove mreže partnera.

Ako korisnici, pogotovo oni napredniji, lako prihvaćaju SaaS, gdje onda još zapinje? Koga zbog SaaS-a najviše boli glava i gdje su najveći otpori i prepreke?

1. Uprave tvrtki (još) ne vole SaaS. Koliko su sigurni moji podaci? To je pitanje svih pitanja kad se razgovara o SaaS-u u firmama. Rizik prelaska na SaaS većini je danas teško prihvatljiv. Iako se u svakoj odluci o nabavi softvera uzima u obzir rizik (što ako softverska firma propadne?), kod SaaS-a je taj rizik daleko veći. Evo jednog nedavnog primjera: američka državna agencija uzet će softver hrvatske tvrtke po SaaS modelu, ali pod uvjetom da je pružatelj kompletne usluge američki hosting partner. Lako je shvatiti nelagodu onih čiji bi podaci trebali biti “s onu stranu” firminog firewalla: upitajmo sami sebe bismo li mirno spavali da su nam svi povjerljivi dokumenti negdje na, recimo, Googleovim serverima. Google je velika i stabilna firma, nema tu spora. Ali što ako nešto tamo kod njih pođe po zlu, pa im se omakne da indeksiraju i naše povjerljive dokumente, pa ovi osvanu na tražilici, onako garnirani AdWords reklamama, worldwide…?

2. Interni IT (još) ne voli SaaS. Nitko ne želi izgubiti kontrolu, a zadržati odgovornost. Ako za svaki problem koji korisnici prijave informatičari ne mogu ništa napraviti doli nazvati SaaS providera, onda je takav posao stalni izvor problema i frustracija. Sve češći izvor nesporazuma je kada neki odjeli u firmi počnu sami birati i koristiti softver po SaaS modelu, bez prethodnog dogovora s IT odjelom. Konačno, integracija SaaS aplikacija s internim aplikacijama i podacima predstavlja dodatnu glavobolju za IT odjel.

3. Sistem-integratori i reselleri (još) ne vole SaaS. Najveći podstrek SaaS-u dat će veliki proizvođači softvera kada svoje partnere uvjere da im se isplati prodavati SaaS poslovnim klijentima. A to neće biti lak zadatak. Kako bezobrazno slikovito opisuje Dave Girouard iz Googlea, nije to više biznis tipa “eto vam pun autobus SAP konzultanata, pa ih vratite za godinu dana“. SaaS bi trebao biti drugačiji i jednostavniji, čak i za velike firme. Tome će se postupno prilagođavati i svi koji žive od IT usluga.

Kako raste interes za SaaS-om kao načinom korištenja softvera, tako raste i interes za platformama na internetu ili web platformama. Primjer su Amazon Web Services, i Force.comPlatform as a Service“. Kada se IT odjeli u firmama, njihovi vanjski konzultanti i sistem-integratori uvjere da na takvim platformama mogu lako graditi specifična rješenja po mjeri svojih korisnika, te ih hostati na tim platformama, tada će se šire otvoriti vrata za SaaS u većini firmi.


[SandHill, Enterprise 2007 conference]

Pročitajte i: Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja… | Enterprise 2.0: prilika za novu podjelu karata

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Gdje griješimo kod pozicioniranja u IT-u?

Ove godine sam na VIDI e-novation natječaju u ulozi člana žirija i vjerujte mi na riječ, nije jednostavno kada između više desetaka kvalitetnih prijava trebate odabrati one najinovativnije, tehnološki napredne i s najvećim tržišnim potencijalom, ili ukratko – one u koje biste uložili vlastiti novac da ste u ulozi investitora.

Nakon pregledavanja par stotina stranica s opisima softvera, hardvera i web projekata, podvlačim crtu i sređujem dojmove. Oduševljava me raspon ideja i širina primjena svih tih proizvoda. Vjerujem da će neki od njih postići komercijalni uspjeh. S druge strane, precizno pozicioniranje proizvoda (dakle, marketing) mnogima još nije jača strana. Koliko god prijave bile strukturirane prema zadanom obrascu, prečesto je trebalo u opisima tragati za jasnim odgovorima na osnovna pitanja: što je proizvod, kome je namijenjen, u čemu je osobit? U evaluaciji smo se dodatno potrudili da se ne dogodi da nam promakne kvalitetan proizvod samo zbog lošije napisane prijave.

Reći će netko – pusti marketing dok još razvijamo proizvod ili uslugu. Dobro, kada je onda vrijeme za marketing? Odgovor je – od samog početka, od koncipiranja proizvoda! Pogotovo u razvoju softvera i web usluga dogodi se da timovi gube vrijeme uporno radeći na stotinama sitnih unapređenja, bez da su jasno pozicionirali proizvod. Pozicioniranje je osnova marketinga. O njemu ovise i razvoj proizvoda, i cijena, način distribucije i promocija – dakle, sva četiri “P” marketing mixa (Product, Price, Place, Promotion).

Kratki positioning statement ne služi da biste nekoga uvjerili da kupi proizvod ili uslugu, nego da vam, nakon prve tri minute, posveti sljedećih trideset. U svijetu zagušenom od marketinških poruka svatko mora zaslužiti svojih “sljedećih trideset minuta”. Neki to zovu prilikom u liftu: zamislite da se vozite liftom s osobom kojoj svakako želite predstaviti svoju firmu, ali imate samo onoliko vremena koliko treba liftu da prođe nekoliko katova i tada ta osoba izlazi, vaše vrijeme je isteklo. U liftu se polaže eliminacijski test. Što ćete reći, što naglasiti? Kakav je vaš elevator pitch?

Jedan jednostavni obrazac, šprancu za pozicioniranje daje Geoffrey Moore:

Proizvod za __________ [profil korisnika, precizno određena niša]
koji su nezadovoljni sa __________ [sadašnja situacija ili način rada];
naš proizvod je __________ [kategorija u koju ćete svrstati proizvod]
koji rješava/pruža __________ [problem ili korist za korisnika].
Za razliku od __________ [konkurencija ili alternativa],
mi donosimo __________ [prednosti u odnosu na konkurenciju].

Da ne bude zabune, ovo nije formula za pisanje oglasa; ovo je osnova na kojoj se grade sve marketinške aktivnosti.

Evo nekoliko najčešćih grešaka kod pozicioniranja:

1. Naš proizvod je inovativan i ne može ga se ukalupiti u nekakve kategorije.
Cilj pozicioniranja je zauzeti mjesto u glavama kupaca, u odnosu na neke druge znane ideje ili proizvode. Svi mi nastojimo nove ideje i spoznaje pospremiti u neke “ladice” u svojim glavama. Pozicioniranje bi trebalo pomoći u tome, a ne zbunjivati. Većina ljudi se opire novim idejama za koje ne nalaze spremnu “ladicu” i još im samo treba nekakav proizvod za koji sam tvorac kaže da ga je teško svrstati u bilo koju kategoriju jer je inovativan. Neka, hvala! Ako “ladica” ne postoji, smislite je sami i definirajte u odnosu na druge poznate kategorije (primjer: Slideshare je “YouTube for PowerPoint“). Ne nadajte se da će kupac (ili investitor, ili nekakav žiri) to raditi za vas.

2. Naš proizvod je univerzalan. Možete ga iskoristiti na sto načina.
Kratak je put od “sve za svakoga” do “ništa, ni za koga”. Što prije svedete “sto načina” na par konkretnih scenarija – tim bolje. Lako je pobjeći u generalizaciju kako se “ništa ne bi propustilo”, samo to je i najbolji put ka blijedoj, nejasnoj poruci koja se slabo “prima” i brzo zaboravlja. (Za developere: koliko god je apstrakcija neophodna u razvoju softvera, toliko je opasna u pozicioniranju!) Umjesto generalizacije, treba razmisliti o više odvojenih opisa, pa onda možda i o više posebnih (pod)verzija proizvoda.
Ovakve je proizvode najbolje promovirati kroz priče: kroz primjere koje opisuju stvarni korisnici (case studies), ili kroz konkretne scenarije korištenja.

3. Naš proizvod je jedinstven, ma kakva konkurencija!
Nemate konkurenciju? Imate problem. Najvjerojatnije je da konkurencija ipak postoji, samo je treba potražiti šire. Definirajte konkurenciju kao alternativu s kojom se natječete za kupčev budžet za određenu svrhu (primjer: konkurencija nekom softveru može biti i fotokopirni stroj). Pogrešno je misliti da ono što je inovativno ne može imati konkurenciju. Ako doista ne postoji izravna konkurencija, sva je prilika da ćete morati na sebe preuzeti teret edukacije tržišta, na čemu su mnoge male firme propale, a i neke su velike slomile zube. Dakle, pokušajte si ipak naći konkurente ili alternative i istaći razlike, jer je to u vašem interesu.

4. Naša tehnologija je revolucionarna, a mogućnosti nesagledive.
Sagledajte ih što prije. Ako vam to ne ide, ili vam se taj posao čini trivijalnim i nezanimljivim, nađite nekoga tko bi vašu tehnologiju ugradio u proizvode s konkretnim područjima primjene.

5. Naš proizvod nije bolji od konkurentskih, ali dosta nam je i jedan posto njihovog tržišta.
Bez obzira koliko neko tržište bilo veliko, novi proizvod mora biti drugačiji da bi uspio. Evo jednog od načina: ponudite manje od konkurenata i proglasite se “specijalistima”. Ozbiljno. “Kvaka” je u tome da morate ponuditi manji, ali zaokruženi, koherentan skup mogućnosti koji je dovoljno dobar za određeni profil kupaca, uz adekvatnu cijenu. Cilj pozicioniranja mora biti ambiciozan – da dominirate na odabranom tržištu. Ako je to za vas prevelik zalogaj – suzite tržište. Profilirajte se.

Pročitajte i: Jeste li za DEMO?  |  Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja…  |  SoftBiz u “ekonomiji znanja”  |  Sedam mitova domaćeg IT-a  |  Najbolje softverske tvrtke za koje (možda) još niste čuli  |  New York i Zagreb

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.