Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja…

Je li softver proizvod ili usluga? Ovisi koga pitate. Ako netko kod nas kaže da se bavi “proizvodnjom softvera”, službena će ga statistika, kod nas i u EU, svrstati ili u uslužnu ili u izdavačku djelatnost. Tako “proizvođače softvera” nećete naći među proizvođačima, nego među izdavačima.

Na stranu statistika, pitanje gdje se neka tvrtka vidi u tom rasponu od usluga do proizvoda je itekako bitno za samu tvrtku. Ono određuje puno stvari – od načina vođenja tvrtke do zapošljavanja, financiranja, pa i izvoza. O tome na kraju ovisi i profitabilnost. To vrijedi kako za startupe, tako i za one najveće: IBM ima pet puta više zaposlenih i duplo veće prihode od Microsofta, ali taj “mali” Microsoft uporno ostvaruje veći profit od “velikog plavog”.

Evo jedne detaljnije podjele u SoftBiz-u prema predmetu trgovanja (s primjerima domaćih izvoznika):

  • Softverski proizvodi
    To je softver koji je namijenjen širem tržištu, “za nepoznatog kupca”, gdje svaki kupac dobiva jednaku kopiju softvera. Osim “paketiranog” softvera koji se prodaje s police u trgovini ili na internetu, tu spada i poslovni softver s velikim rasponom cijena (koji traži i odgovarajući način prodaje). Nove verzije se prodaju po cijeni upgradea, a kod prodaje firmama uobičajeno je da proizvođač naplaćuje godišnju pretplatu na sve nove verzije (obično 15-20% cijene nove licence).
    Domaći primjeri izvoznih proizvoda: Ekobit TeamCompanion, GemBox Spreadsheet, Gideon MobiExplore, MediaSoft Sales Vision CRM, Mireo viaGPS, Polar HelpDesk, SWING DocPublisher, WeOnlyDo Crypt.
  • SaaS (Software as a Service)
    Sve više tvrtki nudi svoj softver kao uslugu na webu. U osnovi, i ovdje je riječ o proizvodu, samo što softverska tvrtka sada preuzima odgovornost i za hosting (mada u pravilu zakupljuje servere kod neke od hosting tvrtki). Umjesto licenci, naplaćuje se pretplata na korištenje usluge. Takvi prihodi rastu sporije, ali zato stabilnije nego prihodi od prodaje licenci. Oni koji ne naplaćuju pretplatu oslanjaju se na zaradu od reklama.
    Kod web usluga čija glavna vrijednost prestaje biti softver, a postaje sadržaj (video zapisi, slike, glazba, vijesti, komentari), i sam pružatelj usluge postaje manje softverska, a više medijska tvrtka. Na presjeku SoftBiza i medija (ali i e-trgovine, turizma i drugih djelatnosti) nastaju neke od danas najizazovnijih poslovnih prilika.
    Primjeri: za korisnike i izvan Hrvatske Polar nudi HelpDesk i kao SaaS, a SWING Software nudi DocPublisher preko hosting partnera. Primjeri besplatnih web usluga koje se financiraju kroz reklame su EUdict i Who is Hosting This?
  • Softverske usluge i rješenja
    Postoji cijeli raspon usluga u softveru: od integracije i prilagodbe softvera, preko razvoja softvera po narudžbi klijenta, do standardiziranih rješenja. Uspješne tvrtke u ovom segmentu obično imaju bogata znanja iz domena kojima se bave, stečena kroz višegodišnji rad s korisnicima. Isto tako, njihova stabilnost (ali ujedno i rizik) leži na dobrim odnosima s ključnim klijentima. Glavnina prihoda im dolazi od projekata, a ne od licenci, iako i ove tvrtke uvijek rade na standardizaciji i “produktizaciji” svoje ponude.
    Primjeri domaćih izvoznika: GISDATA, IN2, Ring Datacom, Ekobit.
  • Softver integriran u druge proizvode (embedded software)
    U ovom slučaju softver je dio nekog uređaja, na primjer softver u automobilima, telefonima, ili u uređajima za nadzor. Takav se softver ne može kupiti kao samostalni proizvod.
    Primjer izvoznika: Intea.

Osim ovih glavnih kategorija, postoje razne kombinacije proizvoda i usluga i novi alternativni modeli kao što su commercial open source i software appliance.

Koji od svih tih modela je najbolji?

Ovisi. Uspješni proizvodi (u proizvode ubrajam i SaaS) na dovoljno velikom tržištu mogu donijeti veći profit. S druge strane, softverske usluge i rješenja donose stabilne prihode kroz ugovorene projekte i održavanja, uz uvjet dovoljno velikog broja klijenata i odgovarajućeg broja stručnjaka.

Naizgled, najbolja bi bila kombinacija. No, kombinacija ovdje znači paralelno voziti dvije utrke koje su u osnovi posve različiti poslovi. U takvoj kombinaciji proizvod najčešće ne dođe do cilja.

Iako se većina novih tvrtki, startupa, voli nazivati jednostavno “softverskim tvrtkama” ili “web startupima“, svaka se od njih ipak treba što jasnije profilirati.

Pročitajte i: Najbolje softverske tvrtke za koje (možda) još niste čuli

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Oglasi

BarCamp u Zagrebu

BarCamp Zagreb

Prvi domaći BarCamp održava se u srijedu, 5. 12. u Zagrebu. BarCamp je neformalna konferencija, okupljanje ljudi koje zanimaju web tehnologije i poslovanje na webu i odlična je prilika za rasprave, za saznati tko se čime bavi, za vidjeti poneki demo i za – kako se to kod nas kaže – networking.

O tome koliko je BarCamp raširen po svijetu i kako ta okupljanja izgledaju, najbolje možete vidjeti iz ovih video snimaka iz Orlanda, Pariza, San Franciska, Austina, Berlina, Rima, Bangalorea, Šangaja i drugih gradova. (Uskoro i iz Zagreba, ako su spremne kamere.)

Način organiziranja neformalne konferencije je, dakako – neformalan. Inicijator je udruga Initium (oni koji su već uspješno organizirali Web.Start konferenciju i očito nastavljaju s dobrim potezima). Događaj je otvoren i za predavače i za sve ostale koji žele sudjelovati. Dovoljno je prijaviti se. Više o tome što možete očekivati i kako sudjelovati pročitajte na stranicama BarCamp Zagreb.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

SoftBiz u “ekonomiji znanja”

Ne znam kako vi, ali ja se ne bih mogao sjetiti političara u nas koji podcjenjuje važnost “ekonomije znanja”, ili “gospodarstva temeljenog na znanju”. Dapače, valjda je to jedina stvar oko koje se svi slažu kad ih se pita o našim razvojnim šansama i prioritetima.

Zato država potiče poduzetnike da ulažu u edukaciju.

Na primjer, firma pošalje pet developera na, recimo, Microsoft TechEd konferenciju, plati kotizacije, dnevnice, avionske karte i hotel. Kad na kraju godine obračunava porez, firma umanji osnovicu za taj trošak i tako se država odrekne dijela poreza. U Hrvatskoj je već godinama tako i poduzetnik se lako navikne (hoće on kad je njemu u korist!), pače postane mu to nekako i normalno, kao da se oduvijek tako radilo.

I onda ovih dana čujem – izglasan je novi zakon koji je, kažu, “važan korak ka ostvarenju društva znanja”. Kao, sve ono dosad je mačji kašalj prema ovome novom. Čitam taj Zakon o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu. Koliko ja shvaćam, to su one stare mjere prešle iz jednog u drugi zakon, dobile novi naziv. Rekli bi neki – rebranding. To je u redu ako smo se tako uskladili s EU. Vidim i da su poticaji nešto skresani. Ma i to je u redu, ako smo se tako uskladili s EU. Nego, samo mi nije posve jasno može li se sada ona konferencija knjižiti kao “opća” ili “posebna izobrazba”. I može li se uopće više knjižiti kao olakšica, jer ipak “ne omogućuje stjecanje kvalifikacija”, barem ne izravno.

Kako god bilo, vidim da će se neki morati dobro oznojiti objašnjavajući se s poreznim inspektorima oko toga što je TechEd i gdje se to knjiži.

E, zato bismo svakako trebali znati gdje se knjiži istraživanje i razvoj (R&D). R&D je osnova za stvaranje novih inovativnih proizvoda, a oni su, je li, preduvjet za rast izvoza i razvoj – znate već – “gospodarstva temeljenog na znanju”. Ne trebam niti spominjati što R&D znači u SoftBiz-u.

Zato država potiče poduzetnike da ulažu u istraživanje i razvoj.

Već je godinama tako, znamo što sve spada u R&D, čak je i softver bio posebno preciziran u pravilniku, nema više objašnjavanja s Poreznom upravom… Sve do ove godine. Što se dogodilo: trebalo se uskladiti s EU i odoše propisi o R&D iz jednog u drugi zakon, iz poreznog zakona u Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ne bi čovjek vjerovao gdje se sve porezni propisi kriju!). A ona pravila o tretmanu softvera padnu tako u vodu i nestanu netragom.

Da sada uzmete Zakon, nova pravila koja ga pojašnjavaju i tri savjetnika – nećete znati što će vam poreznici priznati kao R&D u softveru. Što smo znali do ove godine, više ne vrijedi. Bojim se da će opet mnogi poduzetnik strpljivo objašnjavati sve aktivnosti u procesu razvoja softvera svom poreznom inspektoru. Ili će, poznavajući svoga inspektora, unaprijed odustati i od objašnjavanja i od poticaja.

A što bi zapravo trebalo napraviti da sve ipak ne završi tako?

Treba krenuti od preporuke Nacionalnog vijeća za konkurentnost o poticanju bržeg razvoja ICT industrije, između ostalog i na način da se “ujednače porezni i poticajni uvjeti za razvoj softvera s onim za istraživanje i razvoj“. Ministarstvo gospodarstva, zajedno s Ministarstvom znanosti treba izraditi pravilnik s detaljnim kriterijima i postupkom prijave. U tome im može pomoći ICT udruga HUP-a i drugi iz domaće IT zajednice. Na kraju, Ministarstvo gospodarstva treba sastaviti i objaviti na webu check-liste i obrasce za prijavu.

To bi bio dobar početak. Slično bi trebalo napraviti i za neke druge propise koji se još uvijek različito tumače i primjenjuju. 

Što, ne vjerujete da će se to i napraviti? A vjerujete u “ekonomiju znanja”?

Pročitajte i: Ipak se kreće | Je li softver znanost ili biznis? | Da su Larry i Sergey osnovali Google u Hrvatskoj… | New York i Zagreb | Poredak 64 zemlje na tablici IT konkurentnosti

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Jeste li za DEMO?

DEMO

Dva nedavna događaja povod su za pitanje iz naslova. Prvi se dogodio u američkom San Diegu – DEMOfall 07, konferencija na kojoj je 70 odabranih tvrtki predstavilo inovativne, većinom softverske, proizvode. Drugi je događaj domaći: najava natječaja Vidi e-novation 2007 i poziv za slanje prijava (rok je do 20.10).

DEMO: The Launchpad for Emerging Technology

DEMO je konferencija koja je pomogla u stvaranju mnogih poznatih imena u IT-u, od 1991. do danas. Iako manje razvikana od nekih drugih okupljanja, ta je konferencija uvijek imala veliku ulogu u afirmaciji novih proizvoda, a za profesionalne investitore i analitičare bila je događaj koji se ne propušta. Na DEMO-u su svoje premijere imali i Palm, TiVo, LoudCloud (Opsware) i Salesforce.com, u vrijeme dok još nisu bili poznati, odabrani među stotinama drugih novih tvrtki.

Za sve njih vrijedila su jednaka pravila: svatko je imao svojih šest minuta na pozornici DEMO-a. Točno šest minuta, bez mogućnosti za produžetke. U tih kratkih šest minuta ne stanu velike priče, samo sažeta, živa (PowerPoint nije dopušten) demonstracija proizvoda. I brzi odgovori na ključna pitanja: Po čemu ste posebni? Zašto bi investitori, mediji, potencijalni partneri i korisnici uopće odvojili i minute više na vas i vaš proizvod? Zašto bi baš vas potražili u nastavku konferencije i tražili detaljnu prezentaciju i razgovor?

Pogledajte sami kako izgledaju šestominutne prezentacije na DEMO-u.

Ove godine DEMO po prvi put dolazi u Europu. Za nekoliko dana u Minhenu počinje DEMO Germany, gdje će po istom scenariju svoju premijeru imati dvadesetak europskih IT proizvoda.

Vidi e-novation

Treba li i nama ovdje događaj kao što je DEMO?

Svakako. Ono što najviše nedostaje domaćem IT-u su proizvodi (pod tim smatram i SaaS) – takvi koji su koncipirani i razvijani za šire tržište. O tome su sigurno razmišljali Tomislav Kotnik i Robert Slavečki iz izdavačke kuće Vidi kada su, u suradnji s Institutom Ruđer Bošković, prošle godine utemeljili nagradu Vidi e-novation:
Vidi e-novation

“Posebna je želja kreirati pozitivnu razvojno-izvoznu klimu u segmentu visokih tehnologija, iz koje će tijekom narednih godina u Hrvatskoj izrasti na stotine novih pojedinaca i tvrtki.”
[Što je to Vidi e-novation natječaj?]

DEMO i e-novation se po izvedbi prilično razlikuju, ali su po svojim ciljevima isti – jedan i drugi događaj biraju i promoviraju inovativne IT proizvode. I dok DEMO osigurava promociju proizvoda na velikom američkom tržištu, uloga nagrade e-novation je ponešto drukčija: ona pokazuje da je razvoj i izvoz IT proizvoda i kod nas moguć i isplativ posao.

Bilo bi dobro kada bi Vidi e-novation ove godine išao i korak dalje, da se ne zadrži samo na svečanom i protokolarnom dijelu. Ono što bih ja volio vidjeti je “dan bez kravata” – jedan cijeli dan rezerviran za predstavljanje odabranih proizvoda i za panel diskusije. Možda i važnije od toga je da Vidi e-novation ne ostane u sjeni Vidi Web Top 100, tradicionalnog natječaja za najbolje web siteove. Prošle godine je teško bilo i novinarima koji su se morali “boriti” s tolikim brojem nagrada u raznim kategorijama u ta dva natječaja – i sve to u jednom danu.

Vidi e-novation je na dobrom putu da postane za nas ono što je za američku IT industriju DEMO. Zato, ako ste razvili novi proizvod ili uslugu, prijavite se; rok za prijave je do 20.10.  

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

hr.digg|glas

Najbolje softverske tvrtke za koje (možda) još niste čuli

Jeste li ikad čuli za Turning Technologies?

Niste? Eto, i ja sam kao i vi čuo za desetke, čak stotine softverskih i Web startupa, ali ne i za Turning Technologies, sve donedavno. Ruku na srce, i nema nekog razloga da ih čovjek zapazi kad se ta ekipa iz Youngstowna, Ohio, ne bavi ničim što bi bilo posebno cool u današnje vrijeme. Njihov glavni proizvod je “tek” nekakav dodatak za PowerPoint, “obični add-on” koji uz još malo hardvera čini PowerPoint prezentacije manje dosadnima. Slušatelje motivira da aktivno sudjeluju, glasaju ili testiraju svoje znanje. Nešto kao “pitaj publiku” u Milijunašu, ili kao elektroničko glasanje u parlamentu.

Zašto ih onda spominjem? Zato jer je “taj i takav” Turning Technologies najbrže rastuća privatna softverska firma u SAD-u.

Nećete ih naći na TechCrunchu, Web site im nije ni među petsto tisuća najpopularnijih, a koliko vidim, ne pišu niti blog. Tek, prihodi im stalno rastu: od pola milijuna prije četiri godine do današnjih 20 milijuna dolara. (Znate kako se kaže: milijun tu, milijun tamo – i ne moraš niti stavljati AdSense reklame na site!)

Hoću reći, SoftBiz je puno širi nego što se čini dok samo pratite novosti o mega-kompanijama ili novim fancy startupima. Ako mene pitate, više vrijedi prostudirati priču o Turning Technologies (i o drugim manjim, a uspješnim tvrtkama) nego o bilo kome od softverskih divova. Kada tražim takve priče, ili me naprosto zanima kako tko stoji u SoftBizu, manje se oslanjam na Alexu, Compete ili PageRank, a više na ove top-liste: 

  • Inc. 5000 – Software
    Magazin Inc. već 26 godina objavljuje Inc.500 – popis najbrže rastućih privatnih (dakle, onih koje ne kotiraju na burzi) tvrtki u SAD-u. Sada su taj popis proširili na 5000 firmi. Pravila su jednostavna: firme se rangiraju prema rastu prihoda u zadnje četiri godine. Za svaku tvrtku navodi se prihod u prošloj godini, rast prihoda, broj zaposlenih i kratki opis: What it does, Why it’s growing. Osim u popisu Industry: Software, softveraše ćete naći i u Industry – Security.
     
  • The Software 500
    Ovo je lista koju volim pregledavati od 500-og mjesta prema prvom. Iako ova lista nije kompletna, jer se firme prijavljuju same, ipak je zanimljiv izvor informacija: od ukupnog prihoda, preko prihoda od softvera, udjela usluga, i broja zaposlenih, pa do troškova za istraživanje i razvoj (R&D).
     
  • CRN: 50 Emerging Vendors You Should Know
    Tvrtke s ovog popisa atraktivne su za distributere, VAR-ove i sistem-integratore. Ako se zna da bez takve obostrane “privlačnosti” nema uspostavljanja prodajnih kanala, za očekivati je da će se baš ovim firmama ubrzo otvoriti mnoga vrata kod većih klijenata. Proširena lista se može pregledavati po sektorima (software, security, services, ostalo), a uz svaku tvrtku stoji opis linije proizvoda.

Pročešljajte ove popise i saznajte kako ide firmama iz vašeg segmenta SoftBiza. Više o onima iz novog vala, koje bi se tek trebale naći na ovakvim listama, pročitajte u “Kako se investira u Web 2.0?“.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

hr.digg|glas

New York i Zagreb

Što mislite, zašto se u New Yorku osniva malo softverskih firmi, premalo u odnosu na veličinu i ekonomsku snagu najvećeg američkog grada? Čega to tamo nedostaje – sposobnih developera ili ideja? Kapitala sigurno ne.

Zanimljive odgovore nalazim u knjizi “Founders at Work“. U njoj autorica Jessica Livingston intervjuira niz poznatih imena iz IT-a, uglavnom osnivače softverskih i internetskih tvrtki, o njihovim počecima.

Joshua Schachter, osnivač servisa del.icio.us, jedan je od onih koji su pokrenuli tvrtku u New Yorku. To je grad u kojem ima puno dobrih developera, kaže Schachter, ali je ipak malo onih koji se bave razvojem proizvoda za šire tržište. Većina ih se bavi uslugama; zaposleni su na projektima za banke i druge kompanije koje u New Yorku imaju sjedišta. Potražnja za IT uslugama je ogromna i developeri idu za tržištem. Slično objašnjavaJoel Spolsky iz FogCreek Softwarea: “U New Yorku [kao developer] možete birati između investicijskih banaka, bolnica, reklamnih agencija – ali ne i tehnoloških kompanija. Vrlo, vrlo malo je tehnoloških kompanija u New Yorku.”

Zato su u New Yorku sjedišta ili glavni uredi najvećih pružatelja IT usluga, kao što su Accenture i Capgemini. Blizina najvećih klijenata i Wall Streeta je magnet za ovu vrstu kompanija.

Kako je onda tek kod nas, gdje su skoro svi veliki klijenti u Zagrebu?

Baš kao i u New Yorku, velika većina developera bavi se IT uslugama, jer lokalno tržište to traži. Uz čak 39% rasta toga tržišta u prošloj godini, to se čini sasvim logičnim izborom. Ugovaranje projekata i održavanja za poznate klijente uvijek ima prioritet nad razvojem proizvoda za nepoznatog kupca.

Developeri u Zagrebu mogu birati između rada (a) u IT odjelima poduzeća i institucija, (b) u lokalnim uredima (IBM, Microsoft, Oracle, SAP i druge) ili razvojnim centrima (Ericsson, Siemens) stranih IT kompanija, ili (c) u domaćim tvrtkama pružateljima IT usluga. Vrlo malo tvrtki se upušta u razvoj vlastitih softverskih proizvoda za šire tržište, a najmanje za inozemno tržište.

Slučajno ili ne, upravo razvoj i izvoz softverskih proizvoda je jedno od rijetkih područja na kojemu se ostatak Hrvatske, u najmanju ruku, dobro drži. Uz nekolicinu zagrebačkih tvrtki, izvoz softverskih proizvoda krenuo je zadnjih godina iz Bjelovara, Čakovca, Pule, Rijeke, Splita i Varaždina.

Znači li to da zagrebačke IT tvrtke zasad čvrsto drže svoje key accounte – banke, ministarstva, poduzeća – i još ne razmišljaju o razvoju proizvoda za šire tržište? I znači li to da developeri iz drugih gradova, nemajući kud, kreću u razvoj proizvoda, pa ako treba i za izvoz – silom prilika?

hr.digg|glas

Da su Larry i Sergey osnovali Google u Hrvatskoj…

Priča mi kolega iz jedne softverske tvrtke o tome kako su se htjeli prijaviti na natječaj BICRO-a. Radi se o programima kojima država potiče razvoj inovativnih proizvoda i novih tehnologija.

– Sve kriterije zadovoljavamo – kaže moj poznanik – osim jednog: naš budući proizvod ipak nije jedini te vrste. A program RAZUM traži proizvode koji će biti prvi na tržištu, inovacije koje su – poželjno bi bilo – već zaštićene kao patenti.

Patenti i softver? To neće ići. Softver se ne može zaštititi patentom, niti u nas, niti u većini europskih zemalja.

Čak i u SAD-u, gdje se softver u nekim slučajevima može patentirati, upitno je može li patent biti dobra obrana od konkurencije. – Dobri investitori ne vjeruju da patent može obraniti vašu kompaniju [na tržištu] – kaže Guy Kawasaki.

Što je RAZUM? To je program čiji je cilj, kako piše na službenim stranicama, “omogućiti pokretanje i razvoj na znanju utemeljenih, tehnološki orijentiranih poduzeća”. Kako je onda moguće da takav program uopće ne pozna specifičnosti softverske industrije? Industrije koja je prepuna primjera gdje su vrlo uspješni proizvodi “samo” inovativna unapređenja postojećih tehnoloških rješenja.

Zamislite sad na trenutak jednu nemoguću situaciju: da je godina 1998., da su u ulozi moga poznanika dva mlada poduzetnika, imenom Larry Page i Sergey Brin, i da su kod hitro.hr netom utemeljili svoju tvrtku Google d.o.o. (zanemarimo zasad da RAZUM-a i hitro.hr-a te devedesetosme još nije bilo, a i to da ovaj dvojac ni u snu ne bi mogao kod nas registrirati firmu tako čudnog naziva).

Razumljivo, Larry i Sergey bi tražili početni kapital za Google d.o.o. i otišli bi u BICRO, jer bi im netko sigurno rekao za program RAZUM čiji je cilj, ponovimo, “omogućiti pokretanje i razvoj na znanju utemeljenih, tehnološki orijentiranih poduzeća“.

– Kao stvoreno za nas – pomislili bi nadobudni osnivači Google d.o.o. i – pogriješili. – Kažete bolja internetska tražilica? Žao nam je, RAZUM podržava samo one proizvode koji su prvi na tržištu i stoga imaju veliki tržišni potencijal. Kod vas to nije slučaj. I sami znate, Yahoo!, AltaVistaExcite i drugi već su podijelili tržište. Zašto ne probate s nečim drugim? Što? Kažete pay-per-click oglašavanje? I to je već stara stvar – zar niste čuli za Overture, bivši GoTo? Znate, niste baš originalni.

I tako bi Larry i Sergey ostali kratkih rukava.

Isto tako, da je jedan drugi poduzetnik – nazovimo ga Steve Jobs ili Stipe Radić, kakogod – došao u BICRO s idejom o proizvodnji još jednog MP3 playera koji bi se trebao zvati, recimo, iPod, bio bi brzo otpravljen: – Ne nažalost, program RAZUM traži proizvod kakvog još nema na tržištu. Zato što želimo osigurati veliku tržišnu prednost, razumljivo. Taj vaš iPod je samo lakši za upotrebu i bolje izgleda, ništa više. A da probate s nečim drugim, malo inventivnijim…?

Mogli bi se tako u nedogled prizivati primjeri globalno uspješnih proizvoda od kojih niti jedan nije izum, niti je prvi na tržištu. Ali svi su oni na neki način inovativni: u poboljšanju postojećeg, u dizajnu, u pristupu korisniku, u pozicioniranju, u poslovnom modelu…

Na prvom natječaju e-novation, u organizaciji Instituta Ruđer Bošković i izdavačke kuće Vidi, odabrani su i nagrađeni najinovativniji domaći ICT proizvodi (BICRO je bio jedan od sponzora natječaja). Uvjeren sam da bi i među tim nagrađenim proizvodima, pogotovo softveru, rijetko koji mogao zadovoljiti kriterije programa RAZUM.

Čini li se to samo meni, ili tu ipak nešto ne štima?

hr.digg|glas