Buzz na poslu

Gartner, 2.2.2010:

By 2012, over 50 percent of enterprises will use activity streams that include microblogging, but stand-alone enterprise microblogging will have less than 5 percent penetration.

Ovo Gartnerovo predviđanje objavljeno je samo par dana prije nego što će Google Buzz dići veliku prašinu i otvoriti stotinu pitanja i nagađanja. Jedno od njih je: što će nam uopće taj Buzz ako već imamo Twitter i Facebook?

Rekao bih da nam je Google Buzz upravo pokazao kako će izgledati microblogging u firmama.

Kako stvari stoje, buzz-oidni servisi ući će u firme, preciznije rečeno, uselit će se u naše email klijente (Outlook, Lotus Notes, web mail). Postat će – baš onako kako je to Google napravio s Buzzom – dodatak emailu. Feature, a ne produkt.

Nešto slično daje naslutiti i Microsoft sa svojim Social Connectorom za Outlook koji će se vezivati na activity feeds sa SharePointa 2010. IBM je  pokazao kako vidi “Twitter za firme”, ugradivši microblogging u Lotus Connections 2.5, s dodacima za Outlook, Lotus Notes i iPhone. Opet – feature, a ne produkt.

Nasuprot javnim “megafon” servisima poput Twittera (koji će i dalje biti interesantni odjelima marketinga), dodaci tipa Buzza služit će internoj komunikaciji u firmama. Samo iznimno će se u buzz grupe uključivati i vanjski suradnici i partneri. Ali i tada će firme to raditi strogo kontrolirano, pazeći da im kakav povjerljivi buzz ne iscuri vani. Lako bi bilo zamisliti suludu situaciju u kojoj pravni odjel neke korporacije brže-bolje propisuje korporativni “buzz disclaimer” koji će se automatski pridodavati uz svaki buzz:

Ovaj elektronički buzz može sadržavati povjerljive i/ili povlaštene informacije, a namijenjen je isključivo naznačenom primatelju/ima…”

Zamislite takav jedan buzz od 140 znakova s legal disclaimerom od dodatnih 2000!

Dakle, jasno je da će ta microblogging stvar biti vrlo interne prirode u firmama, ali i takva bi im mogla biti od velike koristi, zajedno s wiki-jima i drugim Enterprise 2.0 alatima. (Usput, i vanjska komunikacija uz pomoć alata tipa online communities i društvenih mreža nastavak je te iste priče, ali to će prije biti posao za odabrane, ne za svakoga.)

U firmama će buzz postovi često biti automatski kreirani, kao rezultat pokretanja ili završetka neke aktivnosti, kao status updates (na primjer, spremanje dokumenta u DMS-u). Ono što su u Google Buzzu Connected sites, u firmama može biti veza na BPM engine.

Ono što je najvažnije, Google očito shvaća da svaki softver prolazi ili pada na navikama korisnika. I prije Buzza, već su mnogi drugi uključili microblogging u svoj social software za firme: Socialtext, IBM Lotus, Jive i drugi. Ali čini mi se da tek Google Buzz ima priliku mijenjati navike prosječnog korisnika emaila. A baš to bi mogla biti točka preokreta za Enterprise 2.0.

Pročitajte i: Enterprise 2.0

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Tko može iskoristiti krizu u IT-u?

Prvi put u skoro 34 godine Microsoft otpušta 5000 zaposlenih. Intel najavljuje 6000 otkaza. SAP 3000. Još se ne zna koliko će duboko zarezati IBM, ali i tamo su već krenuli s masovnim otpuštanjima i spominju se prilično velike brojke.

Nitko nije dovoljno velik, ali ni dovoljno malen, niti je dovoljno daleko od epicentra potresa, a da mu se makar ne zatrese tlo pod nogama u ovoj godini (ili godinama?) krize.

Sjećam se kako se u vremenu dot-com sloma i krize u IT-u dosta malih zdravih softverskih firmi nadalo da će proći neokrznute, jer nisu bile umjetno napuhane, imale su ozbiljne proizvode i stabilnu prodaju. Naša je firma u to vrijeme tek počinjala s prodajom softvera putem interneta. Mislili smo kako smo od svega toga dovoljno daleko i da smo dovoljno mali, a da su naše cijene, pogotovo tadašnje, “kikiriki” za firme kojima smo ih prodavali.

Krivo smo mislili.

Kada se u firmama režu troškovi i stanjuju budžeti za IT, tada se to radi od vrha do dna, od prisilne štednje na velikim projektima pa do limita na pojedinačnim company karticama.

Još gore, kada biznis ne zna što mu nosi sutra – a tako je u svakoj krizi kojoj se ne nazire kraj – tada se IT projekti stavljaju na led “do daljnjega”. Odgađaju se za bolja vremena. Pa tko ih dočeka.

Tako je i sada. Javlja nam se jučer čovjek koji je za jednu američku kartičarsku kuću, jednu od tri najveće, trebao voditi nekakav IT projekt. Kaže, projekt je zamrznut, a njega više nećemo naći na istoj adresi i broju telefona. Tu se više ne trebamo truditi oko prodaje. I na drugim mjestima slična situacija: kupci žele stati na loptu.

Analitičari bi rekli da će firme pokušati “preraspodijeliti sredstva” za IT. To znači da će se svaki dolar ili euro dvaput okrenuti i platiti samo ono bez čega se zaista ne može. Dosta će ugovora o održavanju, potpisanih u dobrim vremenima, doći pod povećalo. Nove će se nabave puno strože dijeliti na “must have” (kupiti, ali sada uz dobar popust!) i “nice to have” (zgodno, ali ne kupovati do daljnjega).

Tko će kako proći u toj “preraspodjeli sredstava” u IT-u, a posebno u softveru?

Dvije vrste firmi se nadaju da bi im ova kriza mogla biti dobra prilika: prve su open source software (OSS) firme, a druge SaaS (software as a service) i cloud computing firme.

Zbog štednje će se mnogi okrenuti open source softveru. To je svakako dobra vijest za OSS firme kojima je ovo prilika za veće širenje među poslovnim korisnicima. Loša vijest je što će se – opet zbog štednje – teže nego dosad naplaćivati support, consulting, dual licenses – sve ono od čega OSS firme žive. Na dulji rok, OSS firme koje danas besplatnim softverom zauzmu pozicije mogle bi itekako profitirati u vremenu novoga uzleta. Ali samo ako uspiju dovoljno dugo raditi u “režimu niske potrošnje”. Ako ne – bit će lake mete za preuzimanje.

Sve OSS firme smišljat će nove načine kako više zaraditi ne samo kroz usluge (support, consulting), nego i naplatom licenci – kroz komercijalne “ispeglane” verzije softvera ili kroz različite “premium” dodatke zatvorenog koda.

Na štednju u IT-u računaju i SaaS firme (software as a service). IDC očekuje da će u 2009. godini SaaS tržište rasti preko 40%, unatoč ekonomskoj krizi.

Za tvrtke pritisnute štednjom primamljivo zvuči ideja da ne instaliraju softver na vlastitim serverima, nego da plaćaju mjesečnu ili godišnju pretplatu na online aplikacije. Lakše je kad znate (ili samo mislite) da se niste vezali na dugi rok, a niti ste potrošili išta unaprijed. Privlačna je i ideja o rezanju troškova za servere, instalacije, nadzor i administraciju internog IT-a.

I još nešto pomaže tihom ulasku SaaS aplikacija u firme: takve se aplikacije počinju koristiti i bez znanja IT odjela, a negdje tek uz prešutno odobravanje “nadležnih” iz IT-a. Zato SaaS softver često neće niti biti stavka u IT budžetu firme, mada ga neki odjeli te iste firme već poodavno koriste i uredno plaćaju! SaaS zaobilazi ograničenja i proceduru nabave softvera u firmama (na što se već ježi svaki pravi IT direktor), pa u ovim kriznim vremenima lakše dolazi do kupaca.

Osim open source i SaaS firmi, šansu imaju i svi oni koji uspiju kupce uvjeriti da im svojim softverom donose brzu uštedu. Priliku imaju i sva IT rješenja koja će poboljšati nadzor nad upravljanjem firmama. Zato će se u IT krugovima više nego dosad pričati o GRC rješenjima. Za velike firme to će biti “must have“.

Pročitajte i: SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | IDC: Predviđanja za 2009.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

IDC: Predviđanja za 2009.

IDC je krenuo sa serijom prezentacija u kojima predstavlja svoja predviđanja za 2009. godinu. Dakako, globalna kriza daje sive tonove svim ovogodišnjim prognozama. Usporavanje u IT-u nam ne gine. Glavni savjet svima u IT sektoru je: uskočite u vlak koji će usporavati manje od ostalih.

O “Top 10” predviđanja detaljno pročitajte ovdje, a evo i naglasaka:

  • Ukupna ulaganja u IT će i dalje rasti, ali dosta sporije. Za ponovno vraćanje u brzinu iz 2008. trebat će nam tri godine.
  • Cijenit će se sve više tržišta Brazila, Rusije, Indije i Kine (“BRIC”), a za njima i druga rastuća tržišta. (Negdje u toj listi je i naša regija, a to bi moglo rezultirati ponekim preuzimanjem domaćih IT tvrtki. – op. D.J.)
  • Prelazak na Cloud Computing i SaaS će se ubrzati; sve više aplikacija bit će van kuće, u internetskom oblaku. Vrijeme je štednje na internom IT-u. IDC je još desetak predviđanja vezao za ovu temu – jedno od njih je da će Google (napokon) kupiti Salesforce. Ovo im je treća godina za redom da neuspješno najavljuju ovo spajanje, pa dodaju: “Yes, this is the third year we’ve made this prediction: perhaps the third time will be charmed.
  • Potrošači će kupovati putem interneta više nego dosad. Online oglašavanje će rasti do 10%.
  • Telekomi će se sve više širiti na područje različitih online usluga.
  • U mobilnim uređajima konkurencija će se pooštriti, a zarade stanjivati.
  • “Poslovno” i “osobno” će se približavati – od mobilnih telefona do poslovnog softvera. Više proizvođača će se nastojati približiti i poslovnim i individualnim korisnicima. Tako će Google, Amazon, Yahoo! i Facebook tražiti načine da uđu i u firme, nudeći online usluge za poslovne korisnike.
  • Pojava novih rješenja za pretraživanje, izvlačenje i analizu korisnih informacija iz sve veće količine najrazličitijih podataka kojima raspolažemo.
  • Interes za “zelenim” tehnologijama koje mogu donijeti i uštede.
  • Državne intervencije u ekonomiji će neizravno donijeti nova ulaganja u IT.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Što očekivati od poslovnih anđela?

Pokretanje mreže poslovnih anđela je dobra vijest za domaći IT.

Damir Sabol i Hrvoje Prpić prvi su od privatnih investitora probili led i objavili da žele ulagati u startup projekte. Radi se o ljudima koji su se dokazali u poduzetništvu (Sabol: Iskon, Prpić: HGspot), a koji sada traže nove prilike u novim, tek nastajućim tvrtkama. U osnovi, princip je jednostavan: poslovni anđeli nude vlastiti kapital i pomoć u razvoju tvrtki u zamjenu za udio u vlasništvu.

Iako članovi CRANE-a neće ulagati samo u IT startupe, pojava prvih poslovnih anđela i njihovo udruživanje zakuhat će neke bitne promjene u domaćem IT sektoru.

Zašto to očekujem?

Do sada je velika većina IT tvrtki u nas nastajala i rasla po jednom obrascu: na konzaltingu. Bile to usluge razvoja softvera, weba, sistemske integracije ili druge varijacije. Na (pred)ugovoru s jednim ili dva klijenta – nastajale su i nastaju IT firme. Za njih doslovno vrijedi pravilo “vrijeme je novac” jer izravno unovčuju svoje vrijeme i znanje, od onog trenutka kada potpišu ugovor s prvim klijentom. Te firme mogu biti “u plusu” već od prvog dana jer razvoj IT rješenja financira naručitelj.

Oni drugi, koji se odlučuju na razvoj proizvoda (ili web usluga) za šire tržište nemaju naručitelja, niti unaprijed potpisane ugovore s kupcima. Oni kreću u razvoj softvera bez ikakve garancije da će im se to ulaganje i vratiti. Ako se radi o iole ambicioznijem projektu, to je posao visokog rizika i taj rizik je mnoge nesuđene product startupe skrenuo u konzalting vode (gdje je, opet, zarada na uslugama i “rješenjima po mjeri” dovoljno jak razlog da se razvoj proizvoda ostavi za neka bolja vremena).

Ali što ako postoje investitori koji su spremni na sebe preuzeti dio tog rizika, uložiti vlastiti kapital, iskustvo i poslovne kontakte, a ne očekuju brzu zaradu od danas do sutra? Tada bi “startup koji obećava” imao riješeno početno financiranje, a to znači više vremena (i veće šanse) da ideje pretvori u IT proizvode i plasira ih na tržište. Za njih ona o vremenu i novcu postaje “novac je vrijeme“. I evo što se tada događa:

Prvo, prag rizika za product startupe postaje niži i više će se novih poduzetnika odlučivati na razvoj novih proizvoda.

Drugo, privatni investitori, poslovni anđeli – mada se ne ograničavaju na samo jedan tip projekata – više će biti zainteresirani za biznis koji ima veći izvozni potencijal. To su u SoftBizu svakako softverski proizvodi.

Treće, prve priče o uspjehu, čim se dogode, jako će odjeknuti u medijima – “da, to je moguće i isplati se!“. Tada će i sve više novih poduzetnika tražiti svoju šansu u razvoju proizvoda i web usluga za europsko i svjetsko tržište. Lančani efektzašto ne pokušati?” proširit će se i na one koji su se dotad držali samo utabanih staza.

Na drugoj strani, isti lančani efekt stvorit će konkurenciju i među investitorima. Više će privatnih investitora tražiti prilike za ulaganja kao poslovni anđeli (suprotno vjerovanjima, većina američkih poslovnih anđela nisu bogataši). A startupi će moći birati one koji im najviše odgovaraju – po uvjetima koje nude, a posebno po tome koliko iskustva imaju u konkretnom području kojim se taj startup bavi.

Sve će to mijenjati “krvnu sliku” domaćeg IT-a prema većoj produktizaciji i izvozu.

Evo i nekoliko preporuka u vezi s ovom temom:

Pročitajte i: Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja… | Jednostavni zadaci poput pisanja koda | Sedam mitova domaćeg IT-a

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

IDC: Predviđanja za 2008.

2008. godina bi, prema predviđanju IDC-a, trebala biti godina promjena u IT-u. Ono što je još nedavno bila alternativa tradicionalnom IT-u, sada postaje važan dio svačije ponude. Evo nekoliko naglasaka:

  • Sve više postaju važna nova rastuća tržišta: Brazil, Rusija, Indija, Kina (BRIC) i druga.
  • Vodeće IT tvrtke više će pažnje posvećivati malim i srednjim poduzećima (SMB – small and medium business). Specijalisti za SMB segment će biti poželjne mete preuzimanja.
  • Na SMB segmentu sukobit će se tradicionalne IT tvrtke (npr. Microsoft, IBM, SAP, Oracle) s tehnološkim kompanijama koje ulaze na tržište poslovnih korisnika (npr. Google, Apple).
  • Vodeće IT tvrtke sve više će nuditi SaaS (Software as a Service) i druge vrste online usluga, posebno za SMB korisnike.
  • Društvene mreže i Web 2.0 aplikacije širit će se i u poslovnom IT-u. To će dovesti do poplave nestrukturiranih podataka (“cacophony of crowds” umjesto glorificiranog “wisdom of crowds“) i do pojave novog softvera koji će iz svega izvlačiti korisne informacije.
  • Paketi koji uključuju prekonfigurirani sistemski softver i aplikacije, ili “software appliance” postat će često rješenje za male i srednje tvrtke. Zahvaljujući tehnologiji virtualizacije, smanjit će se vrijeme instalacije i troškovi održavanja i administriranja softvera.

Cijeli dokument možete preuzeti na IDC Predictions, a ovdje pogledajte šestominutni video sažetak.

Pročitajte i: SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom? | Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja… | Enterprise 2.0: prilika za novu podjelu karata

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

SaaS: Zašto firme drže novac u banci, a podatke pod jastukom?

Kad nam bankari kažu “mi znamo s vašim novcem”, onda im vjerujemo by default i deponiramo novac u banke, bez puno razmišljanja. Ali kada se radi o podacima i o softveru u firmama… E, to se pak drži pod ključem, na vlastitim serverima, na sigurnom. Jesmo li mi to opravdano oprezni ili pretjerano konzervativni? Ako smo već novac povjerili onima koji znaju s njim, zašto bi onda bio problem da to isto učinimo s aplikacijama i podacima?

Na ovu usporedbu IT-a i bankarstva rado se pozivaju svi oni koji smatraju da će se prije ili kasnije većina softvera koristiti kao online usluge, Software as a Service ili kraće – SaaS.

Gartner prognozira da će se do 2011. godine četvrtina novog poslovnog softvera isporučivati kao SaaS. IDC predviđa da će dogodine na SaaS tržište jače ući IBM, Microsoft, Google i Cisco. Danas vodeći dvojac u SaaS-u – Salesforce.com (CRM) i WebEx (Web meetings, sada pod kapom Cisco) – zajedno ostvaruje prihod veći od milijardu dolara.

Kada Googleov šef hladno izjavi da će se čak 90% softvera koji se koristi u firmama preseliti na web, dakle koristiti kao SaaS, onda je to kao da maše crvenom krpom pred lako zapaljivim Microsoftom (a poznato je da u Microsoftu imaju nisku točku paljenja kad je u pitanju Google, što redovito zabavlja i javnost i komentatore). Logično, svi veliki proizvođači softvera kao što su Microsoft, SAP i Oracle imaju zajednički problem: kako uskočiti u SaaS vlak, a ne žrtvovati prodaju licenci od čega danas (dobro) žive. Predugo odgađanje može biti preskupo, a vlak bi mogao otići i bez njih, jer je sve više onih koji vide svoju priliku u SaaS-u. (Priča o propuštanju vlaka zove se Inovatorova dilema i o njoj više uskoro.)

Zato svi ipak ulaze u SaaS društvo. Microsoft razvija svoj koncept Software+Services, (ili “najbolje iz oba svijeta”) i ozbiljno se priprema za promjene ulažući milijarde dolara u gradnju velikih data centara. I SAP je nakon dugih najava predstavio svoj Business ByDesign, čime “gađa” tvrtke sa 100-500 zaposlenih i očekuje da će u iduće tri godine ta online usluga doseći deset tisuća poslovnih klijenata, uglavnom prodajom preko SAP-ove mreže partnera.

Ako korisnici, pogotovo oni napredniji, lako prihvaćaju SaaS, gdje onda još zapinje? Koga zbog SaaS-a najviše boli glava i gdje su najveći otpori i prepreke?

1. Uprave tvrtki (još) ne vole SaaS. Koliko su sigurni moji podaci? To je pitanje svih pitanja kad se razgovara o SaaS-u u firmama. Rizik prelaska na SaaS većini je danas teško prihvatljiv. Iako se u svakoj odluci o nabavi softvera uzima u obzir rizik (što ako softverska firma propadne?), kod SaaS-a je taj rizik daleko veći. Evo jednog nedavnog primjera: američka državna agencija uzet će softver hrvatske tvrtke po SaaS modelu, ali pod uvjetom da je pružatelj kompletne usluge američki hosting partner. Lako je shvatiti nelagodu onih čiji bi podaci trebali biti “s onu stranu” firminog firewalla: upitajmo sami sebe bismo li mirno spavali da su nam svi povjerljivi dokumenti negdje na, recimo, Googleovim serverima. Google je velika i stabilna firma, nema tu spora. Ali što ako nešto tamo kod njih pođe po zlu, pa im se omakne da indeksiraju i naše povjerljive dokumente, pa ovi osvanu na tražilici, onako garnirani AdWords reklamama, worldwide…?

2. Interni IT (još) ne voli SaaS. Nitko ne želi izgubiti kontrolu, a zadržati odgovornost. Ako za svaki problem koji korisnici prijave informatičari ne mogu ništa napraviti doli nazvati SaaS providera, onda je takav posao stalni izvor problema i frustracija. Sve češći izvor nesporazuma je kada neki odjeli u firmi počnu sami birati i koristiti softver po SaaS modelu, bez prethodnog dogovora s IT odjelom. Konačno, integracija SaaS aplikacija s internim aplikacijama i podacima predstavlja dodatnu glavobolju za IT odjel.

3. Sistem-integratori i reselleri (još) ne vole SaaS. Najveći podstrek SaaS-u dat će veliki proizvođači softvera kada svoje partnere uvjere da im se isplati prodavati SaaS poslovnim klijentima. A to neće biti lak zadatak. Kako bezobrazno slikovito opisuje Dave Girouard iz Googlea, nije to više biznis tipa “eto vam pun autobus SAP konzultanata, pa ih vratite za godinu dana“. SaaS bi trebao biti drugačiji i jednostavniji, čak i za velike firme. Tome će se postupno prilagođavati i svi koji žive od IT usluga.

Kako raste interes za SaaS-om kao načinom korištenja softvera, tako raste i interes za platformama na internetu ili web platformama. Primjer su Amazon Web Services, i Force.comPlatform as a Service“. Kada se IT odjeli u firmama, njihovi vanjski konzultanti i sistem-integratori uvjere da na takvim platformama mogu lako graditi specifična rješenja po mjeri svojih korisnika, te ih hostati na tim platformama, tada će se šire otvoriti vrata za SaaS u većini firmi.


[SandHill, Enterprise 2007 conference]

Pročitajte i: Što je što u SoftBiz-u: proizvodi, usluge, rješenja… | Enterprise 2.0: prilika za novu podjelu karata

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Enterprise 2.0: prilika za novu podjelu karata

Svaki novi val u IT-u izbacivao je u prvi plan nove, često i male tvrtke sa svježim idejama i proizvodima. Ako je Enterprise 2.0 novi val, je li to onda i prilika za novu podjelu karata u jednom dijelu IT-a?

Što je Enterprise 2.0?

Web 2.0 na poslu ili Enterprise 2.0 je primjena “društvenih” web alata - wikija, blogova, društvenih mreža i drugih – u poslovanju. Cilj je potaknuti protok ideja i znanja u firmama, kroz ravnopravno sudjelovanje, komentiranje, glasanje i tagiranje. Da bi to postigli, Enterprise 2.0 alati moraju biti privlačni korisnicima, a to znači da svatko sudjeluje iz vlastitog interesa, da nema suvišnih pravila, da se struktura informacija gradi u hodu i da je sudjelovanje u svemu tome brzo i lako (“dodaj stranicu”, “izmijeni”, “ocijeni”, “tagiraj”, “komentiraj”…).

Što, da mi svatko piše, briše, mijenja kako mu je ćeif?! – pomislit će netko kome je IT governance u opisu radnog mjesta. Da, Enterprise 2.0 podrazumijeva i nešto više slobode (ali uz sigurnost i reviziju) koju firme moraju dati u zamjenu za koristi te nove “demokracije”. Zasad, baš tu najviše i zapinje.

Evo i najčešće spominjanog primjera: Wikipedia nasuprot današnjih korporativnih intraneta. Wikipedija je popularizirala koncept wikija jer je uspjela dokazati da veliki broj volontera iz cijelog svijeta može izgraditi ogromnu bazu znanja koristeći jednostavan web alat. Koliko bi samo kompanija htjelo imati svoje “mini-wikipedije”, lokalne baze znanja s uvijek aktualnim informacijama… pa ipak ih još nemaju. To je samo jedan od problema za koje bi Enterprise 2.0 trebao ponuditi rješenja.

O konceptu Enterprise 2.0 detaljno pišu Andrew McAfeeDion Hinchcliffe, a sve više članaka možete naći i na blogovima drugih autora. Kod nas ste o toj temi mogli čuti nekoliko zapaženih predavanja koje je u zadnjih godinu dana održao Stanislav Prusac, osnivač i direktor Polara. U nastavku ovog posta pogledajmo za koga je Enterprise 2.0 prilika, a za koga opasnost, i tko uopće vodi u ovoj utakmici.

Gartner: otvorena utrka

Nedavno je Gartner objavio svoje predviđanje u kojemu social software svrstava među deset strateških tehnologija za 2008. godinu:

“Through 2010, the enterprise Web 2.0 product environment will experience considerable flux with continued product innovation and new entrants, including start-ups, large vendors and traditional collaboration vendors. Expect significant consolidation as competitors strive to deliver robust Web 2.0 offerings to the enterprise. Nevertheless social software technologies will increasingly be brought into the enterprise to augment traditional collaboration.”

Sadašnje odnose snaga Gartner analizira i objavljuje u Magic Quadrant for Team Collaboration & Social Software:

MQ Team Collaboration & Social Software

[Gartner, via SocialText]

 Što treba primijetiti:

  • Enterprise 2.0 postaje mainstream. Sama objava novog Gartnerovog kvadranta (prvi put za Team Collaboration & Social Software) je siguran znak da su Enterprise 2.0 ideje doprle do voditelja IT-a u kompanijama, da počinju uspoređivati i birati, da neki od njih “idu u kupovinu”, pa je Gartner dobivao veliki broj zahtjeva za ovakvim izvještajem.
  • Otvorena utrka. Gartner ne vidi nikoga u “leaders” kvadrantu. To znači da se tržište tek formira, da i oni koji su bili lideri u enterprise collaboration području (IBM, Microsoft) nisu, barem zasad, prepoznati kao lideri u social softveru.
  • Novi igrači nisu oni isti koje znamo iz Web 2.0. Enterprise 2.0 nije tek ulazak popularnih javnih online servisa u firme. Slične ideje se ovdje drugačije pakiraju i prilagođavaju pravilima poslovnog tržišta.
  • Starosjedioci s novom etiketom. Vodeći igrači iz drugih segmenata (enterprise content management, portals, collaboration) ulaze u ovu novu utrku. To su IBM, BEA, Microsoft, Vignette, OpenText i EMC. Svi ovi “teškaši” brzo nadograđuju svoje proizvode dodavajući im “društvenu notu”; pitanje je samo hoće li ih tržište vidjeti kao dio “novog vala” ili kao “dinosaure”.

A gdje je Google?

Iako Google još nema cjelovitu ponudu koja bi ga kvalificirala za Gartnerov MQ, sigurno je da se itekako priprema za jači prodor na enterprise tržište. Za sada, Google nudi Productivity Solutions for Business, gdje su i Google Apps. Posebno će biti zanimljivo vidjeti kako će Google uklopiti JotSpot enterprise wiki u svoju ponudu. Da podsjetim, Google je kupio JotSpot prije točno godinu dana. Tada je JotSpot bio jedan od tri vodeća enterprise wiki alata (uz SocialText i Atlassian Confluence) i sigurno bi bio na Gartnerovom MQ da je i danas samostalna tvrtka.

Google je objavio OpenSocial, standard kojim se određuje na koji će način društvene mreže (web aplikacije) “udomiti” druge web aplikacije. Tako će neovisni proizvođači lakše širiti funkcionalnost društvenih mreža. Najbliža analogija bili bi portlets ili web parts, samo za društvene mreže. Među saveznicima koji su podržali ovaj standard su i Oracle, Salesforce.com, LinkedIn i drugi, što jasno pokazuje da Google s partnerima želi postavljati standarde i u Enterprise 2.0 segmentu.

Konačno, Google je formirao prodajni odjel koji sada broji oko 600 profesionalaca zaduženih za prodaju poslovnim korisnicima. U tom odjelu su timovi za direct sales, inside sales i online sales. Ova promjena je možda najmanje vidljiva izvana, ali najbolje govori o tome kako se Google priprema za konvencionalni način prodaje poslovnim korisnicima. (O tome kada je online prodaja dovoljna, a kada nije pročitajte u “Proces prodaje u doba interneta“.)

Forrester: veliki kupuju od velikih

Direktori informatike nisu oduševljeni idejom da Web 2.0 tehnologije nabavljaju kod manjih firmi, a pogotovo ne od više njih i boje se problema s integracijom – pokazuje istraživanje koje je proveo Forrester Research u 119 kompanija s preko 500 zaposlenih. Te kompanije više vjeruju velikim renomiranim proizvođačima softvera, čije proizvode ionako već koriste.

Enterprise 2.0

[Forrester Research via Read/Write Web]

Očekuje se da će takav stav kupaca natjerati veće igrače da brže prošire svoju ponudu – bilo vlastitim razvojem, bilo preuzimanjem malih tvrtki s dobrim proizvodima - a male da potraže “strateške partnere”.

Primjer je IBM koji je u enterprise collaboration segmentu dulje od svih drugih velikih igrača i danas ima – prema analitičarima Forrestera – najkompletniju ponudu za Enterprise 2.0.

Drugi primjer je SuiteTwo - The Enterprise 2.0 Suite, iza kojega stoji Intel. Radi se o integriranom paketu sastavljenom od softvera nekoliko manjih proizvođača.

Ima li tu mjesta za male softverske tvrtke?

Postoji jednostavno nepisano pravilo koje kaže: što je neki softver važniji za poslovanje velike tvrtke, to su tanje šanse malih proizvođača softvera da dobiju posao. Ili po onoj staroj – ni jedan direktor informatike nije dobio otkaz zato što se odlučio za IBM (ili Microsoft, Oracle, SAP…).

Međutim…

Jedno drugo istraživanje Forrestera kazuje da se pomalo smanjuje utjecaj informatičkog odjela na odluke u nabavi, a da je sve veći utjecaj poslovnih korisnika. To pogotovo vrijedi za Enterprise 2.0. Već sad, korisnici sami predlažu uvođenje takvog softvera u firme u 40% slučajeva. Taj će postotak rasti kako bude rasla zastupljenost softvera kao usluge (SaaS) u poslovnim organizacijama i kako se bude mijenjala uloga korporativnog IT-a.

Mali proizvođači mogu pokušati ući u veće organizacije “na mala vrata”. Trebaju prodati svoj softver voditeljima poslovnih odjela i poslovnim korisnicima, ne upravi. Njihovi prvi korisnici entuzijasti “prodavat” će taj softver dalje, kolegama iz drugih odjela, i tako ga širiti kroz cijelu organizaciju. Formula za uspjeh je naizgled jednostavna: njihov softver ne mora biti bolji od softvera velikih konkurenata, još manje kompletniji ili sveobuhvatniji - samo ga korisnici moraju više voljeti.

Pročitajte i: Kako se investira u Web 2.0  |  Proces prodaje u doba interneta

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

The name of the game: Online Office

Prije dva mjeseca nagađao sam kako bi Adobe mogao kupiti Buzzword, text processor u Flashu, i s njim ući na tržište online officea. Sada se to i dogodilo.

Ovaj potez Adobea je izazvao dosta komentara, posebno o novoj poziciji Adobea prema Microsoftu ili Googleu. Tako TechCrunch piše: “Adobe’s new browser-based word processor joins a crowded field that already includes Google Docs, Zoho Writer…

Da, na prvi pogled je prilična gužva. Ali ako bolje pogledate, vidjet ćete da Buzzword ne spada u tu istu kategoriju. Jedna bitna stvar ga razlikuje. To je – ispis dokumenta. Stranica u Buzzwordu izgleda jednako i kad je ispišete na papiru. Dokle god je važno precizno slaganje stranice i vjeran ispis na papiru, u prednosti će biti programi kao što je Buzzword (Flash) ili ThinkFree (Java). Oni koji to ne podržavaju, kao Google Docs, mogu biti korisni za pisanje i dijeljenje bilješki ili drugih tekstova kod kojih nije važno precizno formatiranje.

To znači da Google, realno, još nema proizvod kojim bi mogao ugroziti poziciju Microsoft Officea, pogotovo kod poslovnih korisnika. Svejedno, Google dobro igra svoju ulogu - “okreće pilu naopako” (“ne, Google Docs nisu zamjena za Office”), a istodobno snažno promovira ideju online officea i tako priprema tržište. Potezima kao što je savezništvo s CapGeminijem na uvođenju Google Docsa u velikim organizacijama, Google još više raspiruje maštu novinara i analitičara o nekakvom srazu s Microsoftom (a i sam Microsoft nije mogao ostati miran, pa se “oglasio priopćenjem“).

Google Docs još uvijek koriste tek entuzijasti (early adopters) koji su spremni mijenjati sve ugodnosti MS Officea ili OpenOfficea za slobodu browsera. Događa se ono što je Geoffrey Moore davno opisao kao jaz između entuzijasta i pragmatične većine. Entuzijasti daju publicitet novoj ideji, u ovom slučaju online officeu. A pragmatična većina zasad – čeka (i dalje koristi Office na desktopu, dakako).

Google, dakle, priprema teren za svoj, ali i za sve ostale online office. Adobe bi mogao biti jedan od onih koji će najviše profitirati od toga.

Adobe je, osim programa za obradu teksta, predstavio i novu online uslugu za spremanje i dijeljenje dokumenata – Share. Ova usluga pruža i mogućnost da u neku web stranicu umetnete preview vašeg dokumenta. Prvih 1 GB prostora je besplatno.

Istog dana, samo nekoliko sati kasnije, Microsoft je najavio Office Live Workspace. Za neke je to bilo razočarenje, ali zapravo je očekivano: Microsoft (još) ne nudi online verzije Worda, Excela i PowerPointa, nego mogućnost da se dokumenti spremaju na Microsoftovim serverima. Za editiranje dokumenata trebat ćete imati instaliran Microsoft Office.

Očito, Microsoft procjenjuje kako još nije vrijeme da ponudi svoj online office. Šteta, ako nizašto drugo, za Silverlight kojim Microsoft konkurira Adobeovoj Flash/Flex/AIR platformi. Dok Adobe pokazujući Buzzword pokazuje i snagu svoje RIA platforme, Microsoft to svjesno odgađa:

Što god u Microsoftu govorili, uvjeren sam da već sad u Redmondu slažu dijelove novog “Office Live” na Silverlightu. I čekaju pravo vrijeme za objavu, nadajući se da ono nikad neće doći. Ako požure, konkurirat će sami sebi i riskirati pad prihoda od licenci Officea. A ako zakasne… U tom slučaju MS Office ne bi preživio “smjenu platforme”. Zato će Microsoft pokušati naći “treći put” koji se zove “Software + Services“, što znači da će nam ponuditi kompromise. Na primjer, standardni Office na desktopu i online uslugu SharePoint Live. [Novi Word ili Buzzword?]

Ipak, Microsoftova nova usluga itekako ima smisla, iako ne uključuje editiranje dokumenata u web browseru, za razliku od Google Docs. Naime, mnogi pojedinačni korisnici i manje organizacije brzo prihvate Google Docs, ali ne zbog online editora, nego zbog zajedničkog rada s dokumentima na raznim lokacijama. Zato je pokretanje Office Live Workspace dobar potez Microsofta.

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

hr.digg|glas

Predizborna statistika: OOXML vs. ODF

Žestoko se lome koplja ovih dana oko standardizacije formata dokumenata. Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) prihvatila je još prošle godine ODF (OpenDocument) kao standardni otvoreni format. Sada i Microsoft nastoji dobiti isti status za svoj OOXML (Office Open XML) format.

Iza formalnog nadmudrivanja i lobiranja što će se voditi do krajnjeg roka, 2. rujna, stoje veliki ulozi: Microsoft Office ima ogroman tržišni udio (preko 90%) i stare formate dokumenata (doc, xls, ppt – još uvijek de facto standarde) koje zamjenjuje novi OOXML; oponenti imaju ODF – zasad jedini otvoreni format priznat od ISO-a. Microsoftu je novi format važan i zbog tehničkih razloga (XML format dokumenata je osnova za bolje povezivanje Officea s drugim aplikacijama) i zbog formalnih razloga (sve su brojniji zahtjevi za otvorenim standardnim formatom dokumenata, posebno u državnim tijelima).

Nije mi namjera ovdje dalje nabrajati argumente jedne ili druge strane. Cijelu priču kod nas prate i detaljno komentiraju Ratko Mutavdžić iz Microsofta i Fuzzy iz Linux zajednice. Ono što me zapravo najviše iznenadilo u ovoj “predizbornoj utakmici” prije odluke ISO-a je jučer objavljeno istraživanje IDC-a (sponzorirano od Microsofta) koje Microsoft ističe kao još jedan svoj adut. Po tom istraživanju je novi Microsoftov format već sada zastupljeniji od konkurentskog ODF-a.

Ako je većina organizacija koje su prešle na Microsoft Office 2007 odmah prihvatila novi format umjesto dosadašnjih doc, xls i ppt, onda je to doista tako. No prije bih rekao da se ovdje požurilo sa zaključcima.

Na pitanju “Koji standardi dokumenata se danas koriste u vašoj organizaciji?”, vidi se razlika u korist novog Microsoftovog formata u odnosu na ODF. Ali, koliko je tu onih koji su naprosto prešli na novi Office i time dobili mogućnost da koriste novi format, a nastavili raditi po starom (doc, xls, ppt)? Koliko ih zaista koristi OOXML kao osnovni format za nove dokumente?

To iz ovog istraživanja nećemo saznati.

Međutim, ono što sigurno znam iz iskustva s korisnicima našeg softvera, to je da od svih njih – a svi su korisnici Microsoft Officea – samo jedna (!) tvrtka do sada je odlučila aktivno koristiti novi format. Radi se o preko 1200 organizacija, dakle o uzorku koji je šest puta veći od onoga iz istraživanja IDC-a.

Postoji još jedan pokazatelj zastupljenosti formata. Ako se ne ograničimo samo na poslovne korisnike, onda možemo iskoristiti i Google:

Da se vratim na istraživanje IDC-a: iako ne sumnjam u točnost podataka, uvjeren sam da su izvedeni zaključci, a posebno način kako su ti zaključci danas prezentirani u medijima, najblaže rečeno, nategnuti. Pravi primjer predizbornog spina.

Što će se dogoditi nakon prihvaćanja ili neprihvaćanja OOXML-a? U oba slučaja očekuje nas navikavanje na alate za konverziju između starih i novih formata (doc – docx – odt – pdf i slično). Ono što je dobro jest da uvođenje otvorenih XML formata spušta prag ulaska za neka nova rješenja (jedan takav proizvod je opisan u “Novi Word ili Buzzword“) i za bolju integraciju dokumenata s drugim aplikacijama, izvan klasičnog Office paketa.

hr.digg|glas

Novi Word ili Buzzword?

Kada je Microsoft Word postao najpopularniji program za obradu teksta na Windowsima, izgurao je s prve pozicije WordPerfect, program koji je bio vodeći text processor u eri DOS-a. WordPerfect je prije toga istisnuo svoga prethodnika zvanog WordStar. A WordStar je, opet, bio zvijezda u vrijeme CP/M-a.

Očito je, svaki put je uspon nove platforme značio i smjenu na vrhu liste programa za obradu teksta. Još se nije dogodilo da je najpopularniji text processor na nekoj platformi ostao lider i na novoj platformi. Iako se svaki od njih pokušavao prilagoditi, bilo je to manje ili više neuspješno.

Ako je web postao nova platforma, je li onda vrijeme i za “novi Word”?

U startupu Virtual Ubiquity vjeruju da jest. Svoj proizvod Buzzword promoviraju kao “prvi pravi program za obradu teksta na webu”. Buzzword je Flash aplikacija koja može raditi online i offline, zahvaljujući Adobe Integrated Runtimeu (AIR, ranije Apollo).

Buzzword je punokrvna RIA aplikacija (Rich Internet Application). To znači da je u izgledu i funkcionalnosti, posebno u pogledu uređivanja dokumenata za ispis, usporediv s desktop aplikacijama. To je razina koju današnje web aplikacije, kao što su Google Docs ili Zoho Writer, teško mogu dostići zbog ograničenja HTML-a.

Buzzword svakako vrijedi vidjeti i isprobati. Evo nekoliko screenshotova:

Kada netko isproba Buzzword, ili barem pogleda ovaj osmominutni demo, teško da može povjerovati da će baš Google Docs postati “novi Word”. Ja ovaj tekst pišem u Google Docs, ali svejedno nemam namjeru koristiti ih za, recimo, poslovne dopise. Dok bi softver kao što je Buzzword itekako mogao poslužiti u oba slučaja.

RIA i Buzzword su dobar temelj za razne špekulacije. Siguran sam da i vama neke padaju na pamet, pa probajmo zajedno…

Hoće li i kada Microsoft razviti Office na Silverlightu?
Što god u Microsoftu govorili, uvjeren sam da već sad u Redmondu slažu dijelove novog “Office Live” na Silverlightu. I čekaju pravo vrijeme za objavu, nadajući se da ono nikad neće doći. Ako požure, konkurirat će sami sebi i riskirati pad prihoda od licenci Officea. A ako zakasne… U tom slučaju MS Office ne bi preživio “smjenu platforme”. Zato će Microsoft pokušati naći “treći put” koji se zove “Software + Services“, što znači da će nam ponuditi kompromise. Na primjer, standardni Office na desktopu i online uslugu SharePoint Live.

Što ako Adobe kupi Buzzword?
Adobe je već stavio “sa strane” sto milijuna dolara za ulaganje u tvrtke koje će razvijati proizvode na Adobe platformi – Flash, Flex, AIR. (Slično radi i Google; pročitajte u “Google financira developere“.) Dio tog novca Adobe je već uložio u tvrtku koja razvija Buzzword. Ako odluče ući na tržište “online Officea”, kupnja Buzzworda bila bi logičan korak. Adobe bi u tom slučaju prisilio i Microsoft da mijenja svoju taktiku odugovlačenja, a Google Docs bi ostao Beta ili bi se morao bitno promijeniti. Ono što je zasad jedino sigurno, to je da online Photoshop stiže iz Adobea već za koji mjesec.  

hr.digg|glas

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.