Previše malih IT tvrtki? Slažem se no to ujedno predstavlja i fleksibilnost nacionalne ponude IT tehnologija. Male tvrke predstavljaju idejni kapacitet a velike pravi razvojni kapacitet (radna snaga, kapital, informacije i sl.).

Okrupnjavanje povlači vrlo bitno pitanje financiranja koje još uvijek nije dovoljno dobro rješeno no neke rane naznake ozdravljenja postoje (venture kapital i sl.). Problem okrupnjavanja leži i u velikom problemu manjka stručne radne snage – recimo u Osijeku je situacija katastrofalna.

Za sam kraj pohvala na članku kojim pokazuješ kako ipak netko može zdravo razmišljati o poslu i budućnosti.

Jo su bivsoj drzavi mi smo bili specificni. U ljublani i Beogradu izlazilse su informaticke novine koje su imale sadrzaj i citanost, neki su bili mitski i usmjerili su generacije. U Hrvatskoj je isto bilo neceg anesuvislog i nedorecenog. S jedne starne su se upustali u dobokoumne i visokoparne teme koje nisu zanimale nikoga jer su bile nedostupne, a s druge strane su objavljivali posve nesuvisle basic programe u dvi crte. U nas je valjda takav mentalite.

Imamo informatiku puste godine u skolama ali smo dici koja bi mozda i zazelila biti informaticari tirajuci ih da bubetaju binarne i heksadecimalne brojeve, racunske operacije sa njima i programiranje u Basicu na suho. Taj se program provodio pusta desetljeca pa i onda kada su skole bile opremljene racunalima jer nije bilo druge nuzne komponente: nastavnog kadra koji bi djecu informaticki opismenio, atakvo je stanje i dan danas. Vecina djece bolje barata racunalima nego profesori.

Kao posljedicu takvog razvoja imamo generacije mladih ljudi koji ne da ne znaju rukovati racunalima nego imaju traume kad vide racunalo. A ovi friski koji izlaze iz skole sa znanjem vecim od profesora (jer vec imaju i racunala doma) posve su neupuceni u sve osim osnovnog rukovanja racunalima i igranja. Ali nisu kriva djeca.
Na bilo kakva pitanaj u vezi toga najodgovorniji ce vam samo izletiti sa brojkama o kupljenoj opremi. Kao da je oprema sve. Njihova razina informaticke pismenosti je takva da sve stane kod nabavke gvozdurije (na kojoj se vjerojatno i sami omaste) a ljudi koji ce djecu uciti i softver koji ce se koristiti kao da su nepotrebni.

Isto je tako i u firmama. Kupe HW bez suvisnih zasto i pocnu razmisljati o softveru. kad ag atreba napraviti, po mjeri, on ce biti gotov kada HW zahrdja. Koliko li tako gvozdjurije stoji okolo neiskoristeno jer je nabavlejno bez svrhe i smisla, jer ljudi koji se njome trebaju koristiti nisu u puceni u koristenje, jer ih nitko nije ni obucio niti im ukazao da to nije pitanje volje hoces/neces nego potreba posla.

Uza sve to u ovim je krajevima u zadnje vrijeme jako priisutna bajka o bogatoj zemlji u kojoj vlada obilje. Koga to motivira da zapne i napravi nesto? niej li bolje koristiti t adobra. Zavladala je logika izbjegavanja teskih poslova i ocekivanja lake zarade.

Nagli bum veleucilist ali slicnih ustanova daj eznanje seminarskog tipa, ili cak i manje. Naime nisu te ustanove nastale iz potrebe drusta nego iz logike brze zarade, pa se profesori u nastaloj situaciji nalaze potezanjem za rukav. Razina kadra tih institucija je katastrofalna i tesko da tu netko moze nesto nauciti. Ne kazem da nema dobrih predavaca, ali ne toliko da bi se zadovoljila glad za znanjem. Velika vecina mladih koja se upusta u pohadjanje tih ustanov aradi vise to iz mode i da odgodi situaciju trazenja posla, nego da doista nesto nauci ili da dobije diplomu i znanje s kojim ce se zaposliti.

Trebalo je 30-tak godina da s eu Splitu u kojemu se vecina elektronicara zaposljavala u informatici otvori informaticko usmjerenje na fakultetu. Samim otvaranjem nisu niknuli i potrebni kadrovi. A postojeci kadar drugih struka uporno zavlaci jer bi rasvjetljavanjem pozornice netko mogao otkriti njihovu potpunu suvisnost.

Ajd dosta za ovaj put